Demokracija bez kulture? Slučaj akademika Bratulića/ Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić

Demokracija, sukladno Ustavu i zakonima, znači kontrolu vlasti. Vlast, pak, proizlazi iz naroda i pripada narodu. Zato ni kao predsjednik regionalne stranke, ni njezini gradonačelnici ne smiju imati vlast i moć bez kontrole. Je li tako u Istri? Da tako nije, potvrđuje odnos prema jednoj osobi. Ta osoba je, u biti, institucija. Kulturna institucija. Da, ali nije za vrhušku vladajuće stranke? Može li demokracija funkcionirati i bez kulture, odnosno kulturnog načina obnašanja vlasti? Možda se Istri želi uništiti identitet, integritet, sadržaj, tradiciju i povijest? Je li autor takve (ne)kulture o prošlosti i sadašnjosti Istre Miletić, Torbica ili navodno „IDS“?

O čemu se radi?

Akademik Josip Bratulić – u tri mandata predsjednik Matice hrvatske, dekan Filozofskog fakulteta, redoviti član HAZU-a, autor brojnih knjiga, član brojnih uredništava, pisac nebrojenih scenarija za obrazovni program Hrvatske televizije, dobitnik brojnih odličja, priznanja i zahvala, među kojima i 2011. godišnje Državne nagrade za znanost, za popularizaciju i promidžbu humanističkih znanosti.

Tijekom svog života bio je i ostao vrijedni sakupljač istarskog knjižnog blaga. Kao Istranin i Hrvat, on je – kulturna institucija.

Je li onda aktualna vlast – nekulturna?

Naime, iako se to čini nestvarnim, nemogućim i krajnje nategnutim, možda stvarno onima koji odlučuju o knjižnoj zbirci akademika Bratulića smeta njegova državotvornost na liniji Franje Tuđmana, piše Robert Frank, te dodaje: Da li je odanost hrvatskoj zastavi na način koji on smatra primjerenim političko opterećenje i teret koji neizostavno prati Bratulića pa ga se jeftino odbija dok nešto vrijedno želi dati? Zar je akademik, zbog toga što je više od prosječnog Istrijana vjerovao u političku platformu prvog hrvatskog predsjednika, neprijatelj čiju dobronamjernost zbog mogućih ideoloških razloga treba eliminirati? Zar zbog njegovog “političkog grijeha” ne treba preuzeti fascinantnu knjižnu zbirku? Ili će na kraju biti preuzeta, ali i obezvrijeđena? Svjesno joj se neće dati puni značaj i smisao ?A možda ništa od ovoga nije točno već Grad Pula ovome pristupa kao da se radi o transferu nogometaša u zadnjoj fazi prelaznog roka pa se čeka spuštanje cijene do samog minimuma nakon čega će se postići dogovor na štetu jedne strane, Bratulićeve, a na korist druge strane, Grada Pule. Po tom scenariju Grad naprosto do krajnjih granica iscrpljuje akademika kojem se ne uvažava ni minimum angažmana u prikupljanju knjižne zbirke.
U trokutu odnosa Bratulića, Sveučilišta i Grada zapelo je u međusobnom nerazumijevanju jer odjednom više nije jasno tko što nudi, tko što traži i tko što očekuje. Očito postoji šum u komunikaciji koji otežava transferiranje Bratulićeve knjižne zbirke u Pulu.

Bratulić je, objašnjenja radi, sakupio oko 95 posto knjiga i naslova koji su izgorjeli 1920. godine u fašističkom paljenju Narodnog doma u Puli. Njegovo sakupljanje knjiga je dugotrajan, kompliciran, neizvjestan, iscrpljujući i skup projekt čije rezultate ukoričene u milijunima riječi akademik Puli želi ostaviti gotovo po svaku cijenu. Prema njegovoj zamisli povratak takvih knjiga i njihovo postavljanje u čitaonicu smještenu na nekoj od posjećenijih pulskih gradskih lokacija, tako da u svakom trenutku budu dostupne što većem broju ljudi, vremenski bi koincidiralo s proslavom 100-te godišnjice paljenja Narodnog doma.

Simbolika je jasna: točno nakon 100 godina u Pulu se vraćaju rijetki preostali ili možda i zadnji preostali naslovi knjiga koje su fašisti uništavajući sve što je hrvatsko i istarsko htjeli zatomiti. Pritom treba naglasiti da Bratulić kao vrstan poznavatelj povijesti diferencira talijanske fašiste od Talijana kao naroda koji je sastavni dio Istre.

Ako Bratulićeve knjige smetaju aktualnoj vlasti jer su svjedoci ne tako davnih vremena kad su istarska i hrvatska riječ bile proskribirane, odnosno ako se tako ponaša prema kulturnom nasljeđu, te svjesno ili nesvjesno, istina o „starom fašizmu“ želi izbrisati iz svijesti ljudi bili oni istarski Talijani ili Hrvati, to može značiti da se, valjda nesvjesno, omogućava uspon ur-fašizma, kako bi rekao Umberto Eco, odnosno fašizma novog doba?
Bratulić, izgleda, „griješi“ što Puli i Istri želi vratiti identitet, integritet, sadržaj, tradiciju i povijest?

Ako, pak, to dopušta model regionalno shvaćene demokracije prema kojem demokraciji nije potrebna kontrola vlasti, te ako vlast samo formalno proizlazi iz naroda i formalno pripada narodu, a svu vlast ima nekoliko „najuvaženijih“ članova stranke, onda je to negiranje demokracije. Drugim riječima, negiranje demokracije u zbilji znači da predsjednik regionalne stranke, njegov „lokalni ministar kulture“ i/ili gradonačelnici obnašaju vlast i imaju moć bez sustavne i kvalitetne kontrole.

U pitanju je nešto mnogo važnije od političke nekulture vlasti, odnosno nekulturne politike.
Nakon članka u Glasu Istre, javio se Elmo Cvek, izdavač iz Pule, te izrazio mišljenje da će uskoro biti povućeni potezi kojima bi se realizirao ovako veliki projekt kao što je preuzimanje Bratulićeve knjižne zbirke.

Nameće se zaključak da će biti greška koja se više neće moći ispraviti ako Pula i Istra ne preuzmu taj jedinstveni fundus.

Taj sustav vrijednosti nažalost, već duži niz godina, „grade“ odnosno ruše političari i njihovi uhljebi koji nemaju društveno prihvatljiv sustav vrijednosti. Njihov sustav vrijednosti se svodi na razinu dnevnih fiziološko-egzistencijalnih potreba. Šira javnost i većina građana, ako ne reagiraju, su nažalost slični. U biti, ne prepoznaju vlastite vrijednosti i vrijednosti svojeg kulturnog nasljeđa. Graknuti će na „vlast“ za bilo koji marginalni komunalni problemčić (kontejner, kante za smeća, rupe na cestama, nepostavljenu javnu rasvjetu …. i sl.), ime i prezime člana nekog Nadzornog odbora, nekog koji niti ne zna svoju ulogu u NO, itd, itd . Ali neće se pobuniti da im tisućljetni kulturno-povijesni fundus propadne.

Nestajemo?

Narod i kultura s takvim „krdom“ su „demokratski“ osuđeni na nestanak.

„Pastiri“ takvog „krda“ su isti. Umjesto da akademiku Bratuliću, kojeg treba neizmjerno cijeniti zbog onog što je dobro učinio za Istru i čitavu Hrvatsku, pruže bezrezervnu podršku zbog nastojanja da sačuva vrijednu baštinu, oni ga izbjegavaju!

Je li to samo etničko izbjegavanje ili etničko čišćenje?

Nakon reakcije Elma Cveka, Bratulićev fundus će, nevoljko, biti preuzet. Ali i obezvrijeđen! Drugim riječima, bit će to još jedan primjer totalno devastiranog sustava vrijednosti vremena u kojem živimo. To nije ni demokracija, ni politika, a još je manje kulturna politika kakvu Pula i Istra trebaju.

(prof.dr.sc. Mirko Štifanić)