20.4 C
Poreč
Petak, 25 rujna, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO DEMOKRACIJA SLIČI RATU

DEMOKRACIJA SLIČI RATU

Piše: Mirko Štifanić

Agresivni političari plus pasivni građani = nedemokracija

Politika i političari mogu svašta zamisliti i pokušati, ali struka, slovenski enolozi ne bi se smjeli držati političke nego znanstvene misli. A ona kaže kako je teran sorta, ne lokalni naziv, ističe Mario Staver, profesor s porečkog Poljoprivrednog odjela riječkog Veleučilišta (https://www.novilist.hr/vijesti/hrvatska/insajderski-izvjestaj-kako-smo-pobijedili-u-ratu-za-teran/).
Nije samo spor oko terana „djelo“ (slovenskih) političara i „stručnjaka“. Nažalost, i hrvatski političari dokazali su da znaju iskoristiti „svoje stručnjake“ da potvrde, primjerice, da je tržišni pristup alfa i omega gospodarstva. Ili da su pretvorba i privatizacija provedene na najbolji mogući način. Ili…
Takvom ponašanju pogoduje stvaranje dvaju mitova: a) da političari čim na izborima dobiju glasove navodno odmah postaju demokrati i „veliki autoriteti“, te b) da predstavnička demokracija znači da se radi o suverenosti i vladavini naroda.
Stvarnost, odnosno imovinske kartice, te zlouporabe položaja potvrđuju da predstavnička demokracija malom broju ljudi omogućava da, bez ograničenja trajanja mandata, brinu prije svega o svojim interesima. Da bi to postigli javno govore o predstavničkoj demokraciji, a nakon toga je negiraju, ismijavaju i ruše djelovanjem u klanovima, lobijima, pa i ismijavanjem oporbe.
Općenito govoreći, agresivne stranačke vrhuške tijekom obnašanja vlasti postaju same sebi svrhom, a uz pasivizam građana kultura demokracije – nestaje. Akteri toga su političari na lokalnoj i nacionalnoj razini koji ne žele shvatiti da u svrhu funkcioniranja i opstanka demokracije građani moraju sudjelovati u demokratskom procesu i utjecati na njihovo ponašanje.
Drugim riječima, predstavnička demokracija se ne može nazvati vladavinom i suverenošću naroda jer vladaju i suvereni su političari – nacionalni i lokalni. Takva demokracija nerijetko sliči ratu koji se prije izbora vodi vidljivim, a nakon toga nevidljivim sredstvima u cilju dobivanja vlasti, moći i privilegija. Kroz medije „demokrati“ na vlasti mogu govoriti da to nije istina ako znaju da ih nitko u općini, gradu i županiji, a ni u stranci, neće prozivati zbog toga.
Očito je da demokracija kakva dominira na lokalnoj, nacionalnoj, pa i međunarodnoj razini, nerijetko nije „demokratska“ već da se iza te fasade skrivaju različiti tipovi autoritarnih političkih vođa s jedne strane, a s druge, marginalizirani narod odnosno građani. Neki od takvih političara su gotovo sigurno na putu da postanu „Veliki Vođe“, a drugi pokazuju da to žele. Neće to biti „vođe“ po uzoru na one „velike vođe“ iz prošlog stoljeća, niti slične „štakoru“ Lukašenku. Ali će im sličiti. Zbog njih „predstavnička demokracija“ je u silaznoj putanji. Aktualno je pitanje, tko i kako može spasiti demokraciju?

Izbori su postali element političkog razvlašćivanja i podređivanja naroda pa ni većina ni manjine ne vladaju preko svojih političkih predstavnika

Izbori su važili za konstitutivni mehanizam demokratske vlasti. Bili su neupitni temelj demokratskog političkog sistema i time demokratskog društva. Izborima se uspostavljala legitimna vlast, a ponavljanje izbora u propisanim vremenskim razmacima jamčilo je da vlast ne promakne nadzoru birača, da barem do neke mjere ostane odgovorna biračima, ističe Tomaž Mastnak (https://pescanik.net/politicko-razvlascenje-naroda/), te dodaje: Drugim riječima: jer je moderna demokracija predstavnički sistem, narod ne vlada neposredno. Narod ne vlada (tj. ni većina, ni manjine) niti preko svojih predstavnika, nego preko mehanizama pomoću kojih bira i autorizira te predstavnike. Izbori su zato bili mehanizam koji je jamčio vlast naroda… Izbori su sada, po svemu sudeći, postali mehanizam pomoću kojega se dekonstruira, subvertira i razgrađuje demokratski sistem. Dakako, na demokraciju možemo gledati cinično i reći da je to što se demokratskim vjernicima pokazuje kao razvaljivanje demokracije i uzurpiranje vlasti zapravo sama demokracija, realno postojeća demokracija. No ovdje nije riječ samo o ideologiji. Izbori su bili mehanizam koji je narodu doista davao određenu riječ pri oblikovanju i nadzoru vlasti. Neovisno o tome što mislimo o demokraciji, valja reći da mnogo toga u današnjem političkom događanju ukazuje na to da upravo mehanizam koji je narodu omogućavao upliv na konstituiranje vlasti počinje služiti neutraliziranju i devoluciji tog upliva, da su izbori postali element političkog razvlašćivanja i podređivanja naroda.
Nameće se zaključak da ni većina ni manjine ne vladaju preko svojih političkih predstavnika.

Vraća se jednostranačka politička kultura i vlast u Istri?

Za razumijevanje problema, osim upozorenja prof. dr. Mastnaka, može se koristiti misao Ennia Morriconea koji je rekao da ako je film dobar (odnosno ako je dobar demokratski sustav) onda mu dobra glazba (pošteni političari) koriste, ali ako je film loš (odnosno ako predstavnička demokracija ukradena od građana) tada mu ni dobra glazba (pošteni političari) ne mogu koristiti.
Dakle, treba biti oprezan. Jer kao što, primjerice, antifašizam preživljava prikazivanjem samog sebe iz hrabrog i herojskog doba antifašista u Drugom svjetskom ratu, tako može i predstavnička demokracija na nacionalnoj razini preživjeti „dobivajući legitimitet“ od građana koji su od političara ovisni ideološki, financijski ili egzistencijalno, te trajati dok ne završi u nekom obliku – nedemokracije? Za Istru, pak, može se zaključiti da se radi o vraćanju jednostranačke političke kulture i vlasti.
Takav ishod je vjerojatan ako građani, primjerice, ne samo Pule, Poreča i Višnjana, ne donesu prave odluke. To znači da definiraju ciljeve i angažiraju se za njihovo provođenje kroz građanski aktivizam u cilju demokratskog funkcioniranja demokracije, tj. onoga što samodopadna vlast i vlastodršci pokazuju da ne žele.

Foto: Ilustracija

NAJČITANIJE