12.4 C
Porec
Utorak, studeni 12, 2019
iVijesti banner
Naslovnica GRAĐANI PIŠU Dino Debeljuh odgovorio: ''IDS nisu osnovali četnici, fašisti, talijanaši, a ni iredentisti/...

Dino Debeljuh odgovorio: ”IDS nisu osnovali četnici, fašisti, talijanaši, a ni iredentisti/ Ipak, današnji IDS nije isti

Bivši IDS-ov saborski zastupnik i suosnivač IDS-a, Dino Debeljuh, poslao nam je svoje viđenje autorskih članaka koje su građani objavljivali na našem portalu (Razotkrivamo nastanak IDS-a te IDS je regionalna stranka, ali izlazi iz svojih okvira! Istra im nije dovoljna). Prenosimo u cijelosti:

S ciljem upotpunjavanja i korekcije informacija koje se objavljuju, odlučio sam javiti se. Želja i namjera mi je upoznati one, koje su možda s dobrim namjerama, ali ipak neistinitim tvrdnjama, šaljući tekstove portalu iVijesti (Razotkrivamo nastanak IDS-a te IDS je regionalna stranka, ali izlazi iz svojih okvira! Istra im nije dovoljna) učinili veliku nepravdu ljudima koji su iz najplemenitijih namjera, još davne 1989. godine krenuli sa osnivanjem i 14.02.1990. osnovali IDS.

Cilj osnivača IDS-a bio je, između ostalih, zaštititi građane Istre i istarski prostor od galopirajućeg nacionalizma koji je iz dana u dan rastao na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Samo slijepci, pored zdravih očiju nisu vidjeli da je sve to vodilo u rat sa nesagledivim posljedicama.

Jedan sam od onih entuzijasta koji su krajem 1989. godine aktivno krenuli u osmišljavanje političkog programa koji bi bio u skladu sa tadašnjim civilizacijskim vrijednostima i htijenjima velike većine građana Istre.

Već više od 10 godina nisam član IDS-a, pa sam posljednji koji bi trebao danas braniti tu stranku, i to mi nije ni namjera, jer se današnji IDS gotovo u potpunosti udaljio od osnovnih postavki (uz vrlo rijetke iznimke pojedinaca), na osnovu kojih je dobio 1993.g. podršku 73% građana Istre. Građani su bili uvjereni da su konačno dobili nekoga tko će istinski, pošteno i iskreno braniti njihove interese, braniti interese „malog čovjeka“, što je i bila osnovna namjera osnivača IDS-a. Danas, slobodno možemo reći da nam ta stranka svakodnevno dokazuje da je novac, koji se sliva u privatne džepove pojedinaca na vlasti i njihovih prijatelja, kumova, već predugi niz godina postao najviši cilj i da je sve tome prilagođeno. Koristi se vlast kako bi se pogodovalo raznim tajkunima, mešetarilo poljoprivrednim zemljištem omogućujući „odabranim“ pojedincima milijunske zarade (često kupujući poljoprivredno zemljište od „malog čovjeka“ ili države za smiješne novce i istoga pretvarati u građevinsko), i nije potrebno nabrajati sve ostale načine otimanja naše zajedničke imovine.

Sve to što se dogodilo i što se još uvijek događa, zasigurno hrabri one koji ovu situaciju koriste kako bi blatili i samo osnivanje IDS-a, najviše civilizacijske vrijednosti koje su tada postavljene na pijedestal, kao i sve ono što se događalo u prvim godinama IDS-ovog upravljanja u Istri, kada se doista radilo isključivo u interesu građana Istre, poštujući proklamiranu, odnosno zacrtanu politiku.

To je bio rezultat programske deklaracije kojom su osnivači udarili temelje koji su bili u skladu sa voljom i htijenjem većine građana Istre.

Javljam se danas ponajprije zbog obaveze koju osjećam prije svega prema onim osnivačima IDS-a koji danas nisu više među nama, a koji su dali ogroman doprinos u izgradnji stranke (Pauletta Ivan, Martinčić Elio, Mačina Marijan, Gluščić Lino), koja je u onim turbolentnim vremenima uspjela sačuvati mir i ono što je najvažnije kvalitetan suživot svih građana Istre, iako je Istra i tada bila višenacionalna sredina.

Istina je da smo od samog početka osnutka stranke bili trn u oku svima onima koji nisu vjerovali da građani različitih nacionalnosti i vjera mogu na jednom malom prostoru poput Istre, živjeti u miru i međusobnom poštivanju. Iako smo im mi dokazali da je to moguće, mnogi se još i danas trude dokazati da je to nemoguća misija.

Stranke i pojedinci koji tada, u vrijeme osnivanje IDS-a, a i kasnije, svojom politikom nisu imali prolaz u Istri, ne želeći priznati tu činjenicu, već su tada na razne načine a pogotovo putem medija širili nevjerojatne neistine o osnivačima IDS-a. Za neke su to bili Srbi, za neke talijanski fašisti, talijanaši, iredentisti, srbo-četnici, a za neke mješavina svega toga.

Činjenice, dokumenti, što znači istina, govore da je IDS osnovala grupa autohtonih Istrijana, među kojima, igrom slučaja nije bilo ni jednog Talijana, ni Srbina. Podmetali su nam svejedno svakojake neistinite priče, poput onih da smo građane upućivali da glasaju za Pokret za Jugoslaviju, SKH-SDP, da dobivamo ogromne novce iz Italije, da surađujemo sa profašističkim strankama u Italiji. Iako smo u svakom proglasu ili dokumentu stalno i uvijek isticali da Istru vidimo kao regiju u sastavu država kojima Istra pripada, insinuiralo se konstantno da smo htjeli odcijepiti Istru iz Hrvatske, da smo građane nagovarali da se deklariraju kao Istrijani, da smo po selima nagovarali ljude da se deklariraju kao Talijani jer da će u protivnom izgubiti tal. penzije, da surađujemo sa SDS-om, da se nalazimo sa Miloševićem. Mašta im je doista bila bujna, no to su sve bile neistine.

O tome u kojoj smo atmosferi živjeli početkom devedesetih, najbolje govori jedan od mnogih članaka objavljenih u tadašnjem listu ST.

Članaka poput ovoga bilo je mnogo. HRT se isto tako uključila u kampanju protiv IDS-a, naravno, i oni neistinama.

Bio sam, u funkciji potpredsjednika stranke, aktivni sudionik prvog susreta, sastanka sa vodstvom HDZ-a, na čelu sa Predsjednikom Tuđmanom, početkom 1992. godine u Rovinju, kao i drugog, 1993. godine na Pantovčaku, nakon gotovo plebiscitarne podrške koju je IDS dobio pobjedom na izborima.

Na samom početku oba sastanka, Predsjednik Tuđman je razgovor započeo sa optužbama da smo iredentisti, da bi Savudriju poklonili Slovencima, da radimo na odnarođivanju Hrvata u Istri, da hoćemo odcijepiti Istru, da surađujemo sa Srbima. Osobno sam Predsjedniku rekao da nas njegove riječi vrijeđaju i pozvao ga da nam za sve ono za što nas optužuje pruži barem jedan dokaz: pisani materijal, snimljeni telefonski razgovor (znali smo da nas prisluškuju), bilo što. Predsjednik je tada, obzirom da nije bio u mogućnosti ništa pružiti kao dokaz, uvidio da su ga varali svi oni koji su mu servirali notorne neistine. Razgovor je nakon toga nastavio u sasvim drugom tonu i počeli smo razgovarati o suradnji iako nam je bilo jasno da smo politički bitno različitih gledišta.

Dva osvrta vezana uz IDS, koja sam pročitao na portalu iVijesti, samo su odraz, rezultat onoga što se događalo devedesetih godina na ovim našim prostorima. Potpisnici tekstova objavljenih na iVijesti, koji su prepuni neistina koje se vuku još od tih godina, nažalost, samo su žrtve tadašnjih neistina u koje su još tada povjerovali.

Kad sam čitao tekst kojega je poslala gospođa Lili Benčik, koji isto tako obiluje neistinama, sjetio sam se jedne anegdote koja mi se dogodila prije nekoliko mjeseci u Poreču. Na jednom domjenku na koji sam bio pozvan, dogodilo se je da sjedim za stolom u društvu više osoba među kojima je bila jedna gospođa koja je tvrdila da su IDS osnovali Srbi.

Pogledao sam je i rekao joj: „Gospođo, ispred sebe imate osobu koja je osnivač IDS-a, mogu Vam imenom i prezimenom nabrojati sve one koji su sudjelovali u stvaranju stranke, Vas pozivam da mi kažete samo jedno ime i prezime od svih tih Srba za koje tvrdite da su osnivači IDS-a“. Gospođa , naravno, nije navela ni jedno ime, ali je i dalje tvrdila da ona pouzdano zna da su srbi osnovali IDS. Naravno da taj razgovor nije imalo smisla nastaviti, jer sam vidio da je gospođa jedna od onih kojima su „isprali mozak“, neistinama koje su pojedinci, stranke, godinama ponavljali.

Stoga mi nije ni danas namjera polemizirati sa onima koji još i danas tvrde da se je dogodilo ono što tvrde novinari tadašnjeg ST-a, ali ih svejedno pozivam da pruže materijalne dokaze za ono što tvrde, pozivam gđu Lili Benčik da objavi pisane dokaze njenih navodnih svjedočenja poput onih da smo podržali Pokret za Jugoslaviju, da su iredentisti i talijanaši osnovali IDS. Sva njena navodna svjedočenja, su ustvari njeni doživljaji, poput onoga kad tvrdi da su na Kongresu Istrijana (bio sam aktivni sudionik) sudjelovali predstavnici profašističkih stranaka Italije i radikalnih esulskih skupina iz Amerike. Nije baš iznošenje neistina pošteno dokazivati navodnim svjedočenjima. Djeluje uvjerljivo, ali zaboravljaju mnogi poznatu poslovicu : „U lažima su kratke noge“. Da se razumijemo, ništa ja nemam protiv gospođe Benčik i ostalih, dapače, u potpunosti ih razumijem, i vidim ih kao dokaz poznate uzrečice „kad deset puta ponoviš neistinu, ona postaje istina. Oni samo dokazuju kako je lako ponavljanjem neistina, izmanipulirati veliki broj ljudi.

Za kraj, istina je da je i među članovima IDS-a bilo onih koji su davali razne izjave, koje su ponekad „stršile“, ali te izjave treba razlikovati od politike koju je provodilo vodstvo stranke. A ta je politika bila transparentna, u skladu sa programskom deklaracijom, u skladu sa najvišim moralnim vrijednosti i praksom u europskoj uniji. Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije.

Sve je rađeno transparentno, a o tome svjedoče mnogi dokumenti i članci.

Cilj je ovog mojeg javljanja dati doprinos objektivnosti informiranja o jednom važnom periodu povijesti Istre, perioda kojega pojedinci već duže vremena pokušavaju prikazati, notornim neistinama, u potpuno drugačijem svjetlu.

Dino Debeljuh

NAJČITANIJE

- Advertisement -