7.2 C
Porec
Nedjelja, 15 prosinca, 2019
iVijesti banner
Naslovnica POLITIKA DINO DEBELJUH: Shvatio sam da su  moje stranačke kolege iz IDS-a zaglibili,...

DINO DEBELJUH: Shvatio sam da su  moje stranačke kolege iz IDS-a zaglibili, da su pali na pohlepi, a svojom kandidaturom sam spriječio Jakovčića da pobijedi u prvom krugu!

Danas me optužuju, kao osnivača i utemeljitelja programa IDS-a, da smo mi htjeli transgraničnu regiju s transparentnim granicama. Pa transparentne granice je Tuđman nudio Kučanu. Htio je da Slovenija i Hrvatska budu dvije države, ali da imamo otvorenu granicu. Danas, ako hoću posjetiti rodbinu u Sloveniji, moram sat vremena biti u koloni, da bih napravio deset kilometara

Dino Debeljuh, po struci diplomirani inženjer elektrotehnike, bio je suosnivač i prvi potpredsjednik IDS-a, deset godina vijećnik u Skupštini Istarske županije, saborski zastupnik u tri mandata, gradonačelnik Buja, veleposlanik Hrvatske u Indiji… Sada živi na svom imanju blizu Juricana, pokraj Buja, ne gleda televiziju, bavi se poljoprivredom, ekološkom. Na pet hektara zemljišta uz kuću ima velik maslinik i uzgaja timijan od kojeg pravi hidrolat. Prošle godine imao je prvi put viškove maslinovog ulja za prodaju. Ukupno 150 maslina dobio je po subvencioniranoj cijeni na županijskom natječaju, ali imanje je kupio 1987., prije političke karijere. Povukao se iz aktivne politike, ali je i dalje, kako veli, političko biće: polemizira na portalima, odaziva se na pozive udruga, piše manifeste.

Indiferentni građani

– Još je Sokrat rekao da zbog indiferentnosti dobrih ljudi, zli ljudi vladaju. Mi to i danas dokazujemo, 50 posto građana Hrvatske ne ide na izbore. Ti indiferentni, koji će naći sto razloga da budu indiferentni, jer su se razočarali u ovo ili ono, ne participiraju, dopuštaju manjini da provodi ono što nikome ne odgovara. Ali tako postaju suučesnici. I Dante je rekao: u najtamnijim dijelovima pakla rezervirana su mjesta za indiferentne. Naravno, oni imaju svoje razloge, neke razloge i poštujem, ali ipak smatram da je građanska dužnost da reagiramo barem kada odlučuju o našoj sudbini. A političari danas odlučuju gotovo o svemu, daju pečat tvom životu. Ako ti političar dovede tvornicu koja ti zagađuje zrak, zapravo te uništio, a ti si mu to dopustio. Jer, kao, ništa se ne može, oni će napraviti ča ih je volja. Naravno, tako je puno komotnije jer nećemo izgubiti posao i druge privilegije, ali na kraju svi gubimo.

– Ta indiferentnost izraz je konformizma, ali često i straha. Ne zove se to tek tako građanska hrabrost. Imate li vi još neke autoritete koje poštujete, koji razmišljaju svojom glavom i javno govore o tome?

– Tu i tamo se netko nađe, recimo Mirjana Nazor, Sanja Modrić… Treba imati dozu hrabrosti da bi se tako pisalo, jer je krajnja desnica u Hrvatskoj digla glavu, to se osjeća, vidi. Desnice se ljudi boje zbog prošlosti, onoga što su spremni napraviti. Čujem kako govore: Talijani su nam davali ricinus. Pa ti ljudi ne razlikuju Talijane od fašista! Oni kojima su svi Hrvati ustaše, svi Srbi četnici, svi Talijani fašisti, “osim par poštenih”, siju veliko zlo, truju narod. Nažalost, val krajnje desnice je zahvatio čitavu Europu. A mnogi koji tako ne misle i dalje ne izlaze na izbore. U životu vam se rijetko događaju prilike da birate između dobra i zla, uglavnom biramo između malo dobroga i najmanjeg zla. Zato pozivam svakoga da izađe na izbore, da preuzme odgovornost za vlastitu budućnost.

– Smatrate li se ljevičarom?

– Ne, više se ne želim svrstati ni na jednu stranu zato što su svi izigrali malog čovjeka. Krajnja desnica se prepoznaje, ali dugo godina sam bio u Saboru pa sam vidio da je i HDZ, koji sam sebe svrstava u desno, donosio bolje zakone u prilog manjina nego SDP. Sanader je donio zakon o tzv. dvostrukom glasanju za manjine, koji smatram pravednim. Ako manjine smatraš bogatstvom, onda ćeš im pomoći jer njima treba kompenzirati to što su manjine. To i nije doslovce dvostruko pravo glasa jer glasaju kao svi mi, a onda među sobom biraju svoje predstavnike. Znam istaknute SDP-ovce, od kojih je jedan danas na Ustavnom sudu, koji nije htio ni čuti za to. A to je kao ljevica. Zbog toga je SDP tada i izgubio izbore.

Nehumana granica

– Osjećate li se i manjincem?

– Možda sam manjina po načinu razmišljanja, nikako po nacionalnom ključu. Nisam ni većina. Odbijam se deklarirati jer čim se deklarirate već ste si dali pečat, već vas stave u neku skupinu koju treba napasti ili obraniti, od toga da si Hajdukovac, Dinamovac… Čim pripadaš nečemu, onda si target za manipulaciju. Moja generacija bila je manipulirana praktički od rođenja do 90-ih godina, bili smo uvjereni da je socijalizam najbolje što može biti, da od Tita nema boljeg, a realnost je bila drugačija. Tito je imao i dobrih poteza, ali čitao sam da je Đilas priznao kako je Tito njemu i Kardelju naredio da protjeraju Talijane iz Istre. Otišlo je 200 tisuća ljudi iz Istre. Zato izbjegavam da me se bilo kamo svrstava. Ako trebam negdje pripadati, pripadam ljudskom biću koje ima svoje pozitivne i negativne karakteristike.

– Ipak ste se 90-ih svrstali, suosnivač ste IDS-a. Osjetili ste potrebu politički se angažirati. Zašto?

– Bio sam među onima koji su se počeli okupljati prije nego što smo osnovali stranku 14. veljače 1990. godine. Formalnopravno 17 ljudi je osnovalo IDS: pokojni Marijan Mačina, Ivan Pauletta, Elio Martinčić, Lino Gluščić i Anton Klapčić, zatim Lorena Braus, Marčelo Marić, Mario Božac, Zoran Lorencin, Mario Sandrić, Kazimir Lazarić, Damir Salamon, Dario Marušić, Nenad i Anton Klapčić, Feručo Brnjac i ja. Osjetio sam potrebu angažirati se poučen iskustvom da su kod svakih povijesnih promjena nastradali građani Istre. Kad je došla Italija, počeli su tjerati Hrvate; nakon rata ’45. počela je kontra osveta pa su protjerali Talijane. Mi smo ’89. osjetili da se nešto gadno priprema i da netko mora u Istri zaštititi građane od nadolazećih promjena.

Tada smo stvarno od srca osnovali stranku, želeći da štiti građane, da ponudi program koji bi oslikavao tadašnje stanje prosječnog građanina Istre, na temeljima suživota, multikulturalizma, da granični prijelazi u Istri ne budu ovakvi kakvi jesu. Neka bude granica između Hrvatske i Slovenije, ali da mi koji ovdje stoljećima živimo bez toga režima, to ne osjetimo. Da se države dogovore da možemo prolaziti slobodno, barem lokalno stanovništvo. To su ljudi koji su se međusobno ženili, imaju rodbinu s druge strane, a danas je to potpuno nehuman odnos koji nam je nametnula, rekao bih, više slovenska strana, nego hrvatska. Mene danas optužuju, kao osnivača i utemeljitelja programa IDS-a, da smo mi htjeli transgraničnu regiju s transparentnim granicama. Pa transparentne granice je Tuđman nudio Kučanu. Htio je da Slovenija i Hrvatska budu dvije države, ali da imamo otvorenu granicu. Danas, ako hoću posjetiti rodbinu u Sloveniji, moram sat vremena biti u koloni, da bih napravio deset kilometara.

– Vi s Bujštine sada morate i sto kilometara do bolnice u Puli, ne možete više u Izolu.

– I to je nehumano. Ukinuli su nam bolnicu u Izoli koju smo mi sufinancirali. Tadašnja općina Buje je financirala 54 kreveta za ovo područje, što nam je preko noći ukinuto. Upravo radi takvih stvari sam se tada i politički angažirao. Željeli smo decentralizaciju, da čim više novca ostane u Istri i da nam dopuste da živimo po tadašnjim europskim normama, a stalno su nas optuživali za autonomaštvo, da su to Srbi smislili, pa fašisti, a sve to nije imalo nikakvih realnih temelja. I danas nam još to podmeću. Mene zovu odrođenim Hrvatom jer sam se tada deklarirao Istrijanom, iako je po definiciji nacionalna pripadnost stvar osjećaja. Danas se više ne želim nikako deklarirati.

Istarski Hrvati

– Nije se lako ni odlučili budući da je Istra prava mješavina, povijesno uvjetovana. Kako biste vi objasnili specifičnost istarskog hrvatstva?

– Proučavao sam, Debeljuhi su došli iz Vipave, iako se ne smatram Slovencem. Nisam ni Talijan. Mnogi su se ovdje deklarirali kao istarski Hrvati i nije to ništa čudno, najmanje 20 različitih vlasti tuda je prošlo u zadnjih dvije tisuće godina, u novijoj povijesti Napoleon, Austrija, Austro-Ugarska, Italija, slobodni teritorij pod Angloamerikancima… Toga je bilo kao u priči i svi su dali svoj pečat. Kada je prvi put Mussolini došao u Istru, u Rašu, navodno je rekao: Qui vedo poche bandiere italiane, vidim malo talijanskih zastava. Isto je napravio Tuđman kada je došao u Pazin: vidim malo hrvatskih zastava. Nisu razumjeli ili nisu željeli razumjeti. Mi nikada nećemo mahati zastavom na taj način. Mog djeda su fašisti zatvarali, bio je socijalist, ali nikad nije rekao ništa protiv Talijana. Moja baka je išla u crkvu, bila je jako religiozna, djed nije htio ni čuti za to, ali iznad njegovog kreveta stajala je slika Lenjina, a iznad bakine glave je bio Isus Krist. To je ta tolerancija u kojoj sam odrastao. Nikad nisam čuo riječ mržnja u mojoj porodici. Pitao sam i druge, ali nitko mi nije znao reći kako se u istarskom dijalektu reče mržnja. Nema te riječi. A mi smo danas okruženi mržnjom.

– Izlazak iz IDS-a bio je vaš rastanak s aktivnom politikom? Zašto ste napustili stranku koju ste osnivali?

– Prije odlaska u veleposlanstvo zamrznuo sam članstvo u IDS-u jer je to bio uvjet. Kada sam se vratio iz Indije shvatio sam da su neki moji stranački kolege zaglibili, da su pali na pohlepi, a bilo je tu jako dobrih ljudi. Tada sam dao ostavku IDS-u, zbog nezadovoljstva, i kandidirao sam se za župana, sam financirao kampanju. Dobio sam cirka pet posto glasova. Vidio sam da još nije vrijeme za ljude koji žele dobro.

– Bili ste protukandidat Jakovčiću, kao i Plinio Cuccurin pa su govorili da vas Cuccurin plaća da razbijete biračko tijelo IDS-a.

– Mogu reći da sam, ako ništa drugo, pomogao da Jakovčić ne prođe u prvom krugu. To mi je bio jedini doprinos. Plinio nije mogao proći. To mi je bilo zadnje u aktivnoj politici, ali, kako sam rekao, nitko ne bi smio biti pasivan.

– Prije nekoliko godina objavili ste i Antikorupcijski manifest “Opljačkani smo! Što sad?”. Postoji li recept protiv sveopće korupcije?

– Bio je to moj pokušaj da ljudi osvijeste koliko novca izdvajamo, svatko od nas, za zajednicu. Izračunao sam da čovjek s prosječnom plaćom od pet tisuća kuna daje općini, županiji i državi još 10 tisuća kuna mjesečno, još dvije svoje plaće. Pa počnite, ljudi, gledati kamo ide taj novac! To je ogroman novac od kojeg se netko bogati. Mi smo stvorili taj sloj bogataša. Sustav pokazuje da tim ljudima stvarno ništa ne možeš. Tko je vratio ukradeno? A činjenica je da smo mi pokradeni, opljačkani.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Izvor: glasistre.hr

NAJČITANIJE

- Advertisement -