17.8 C
Poreč
Nedjelja, 7 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Distanca bez razuma

Distanca bez razuma

Piše Mirko Štifanić

Članovi kriznih stožera civilne zaštite koriste izraz socijalna distanca iako je bolje koristiti manje dvojbene izraze kao što su razmak ili odvojenost. Ono na što se zapravo upozorava jest to da je potrebno da građani održavaju fizički razmak između sebe barem jedan, ili dva metra. Takav razmak je potreban i – razuman.

Socijalna distanca je nešto drugo i razorno – bez razuma.

Radi se o kroničnom problemu. Njeno „rodno mjesto“ su političari koji se, ne samo u materijalnom odnosno financijskom smislu, distanciraju odnosno odvajaju od građana. Radi se o političkom i društvenom konceptu koji objašnjava stupanj razumijevanja, empatije i bliskosti u odnosima u društvu. Ili suprotno?

Zapravo, iznimno je važno kakvu političku kulturu prakticiraju vodstva političkih stranaka. To se posebno odnosi na one stranke koje same, ili formalistički u koalicijama, imaju monopol u obnašanju vlasti. Njihova distanca prema građanima je razorna kada je prikazuju kao „normalno stanje“. Međutim, iako u njoj nema razuma, ona funkcionira u mnogim sredinama.

Takva situacija u lokalnoj, ili nacionalnoj zajednici, omogućava da političari postanu kasta vlastodržaca koji sami donose odluke koje se odnose na narod odnosno građane. Razornost je: a) u činjenici što u takvom „demokratskom“ procesu ne sudjeluje ni oporba, ni građani, ni struke i profesije te b) što zlouporaba vlasti i moći vrhuški političkih stranaka tada nije gotovo ničim ometana, a vlastodršci postaju – nerazumni.

To nema nikakve veze s kulturom demokracije

Drugim riječima, kada se marginaliziraju ne samo građani kao subjekti demokracije, nego i struke i profesije, demokracija nema šanse, ni funkcionirati, ni preživjeti. U takvim uvjetima šansu, ali za građane opasnu, imaju vrhuške političke stranke. Oni mogu uništiti bogatstvo koje nudi svaki pedalj Istre. Ili čitave Lijepe Naše, kako je ovih dana u svojem članku zapisao Edi Prodan.

Dakle, u 21. stoljeću najbolji garant demokracije mogu, prije svega, biti dobro informirani te za razvoj i napredak zainteresirani i aktivni građani. Međutim, to je činjenica samo u onom društvu u kojem ih vlast smatra razumnim i uračunljivim tj. normalnim osobama i definira njihovu poziciju – u suradnji s njima. To podrazumijeva neposredno sudjelovanje u donošenju odluka na lokalnoj razini. Političari koji to ne poštuju, ne podržavaju ili ne omogućavaju, su kvazi demokrate.

Takva vlast nije razumna, a posljedice su – razorne!

Aktualna kriza političarima pruža dvije prilike. Prva je da trebaju shvatiti da dobro funkcioniranje stožera civilne zaštite te pozitivno ponašanje građana potvrđuje da se u društvu mogu prevladati i najteži izazovi ako vlast nema monopol, ako ne prakticira razornu distancu prema građanima, odnosno ako je – razumna.

Druga se sastoji u šansi da skupe hrabrost i skinu svoje i tuđe, sadašnje i buduće, „šape“ s institucija sustava i omoguće funkcioniranje javnih institucija kao servisa građana, da profunkcionira pravna država i da građani normalno „dišu“.

To su preduvjeti za smanjivanje socijalne distance između političara i građana, vraćanje povjerenja u institucije sustava i postupnu normalizaciju života te zaustavljanje iseljavanja. Radi se o ključu za uspješno funkcioniranje demokracije i napredak društva nakon korona krize. (iV)

Autor: Mirko Štifanić

Foto: Teklić

NAJČITANIJE