17.8 C
Poreč
Nedjelja, 7 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica ISTRA i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše ROBERT BURŠIĆ: Dvije biskupije pod jednom mitrom

i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše ROBERT BURŠIĆ: Dvije biskupije pod jednom mitrom

Eufrazijeva bazilika, prvostolnica, obnavljana i u vrijeme biskupa Antonija Peteanija, prvog porečkog i pulskog biskupa

Porečka i pulska biskupija nastala je ujedinjavanjem porečke i pulske biskupije 9. svibnja 1830. godine, na osnovi bule (isprave) pape Lava XII. Locum beati Petri (Mjesto blaženoga Petra) od 30. lipnja 1828. Na osnovi isprave pape Pavla VI. Primis saeculu (Prvih godina XIX. st.) od 15. listopada 1977. godine, porečka i pulska biskupija utvrđena je 1978. godine u današnjim granicama, koje se, osim u dijelu sjeverne Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju riječkoj nadbiskupiji, podudaraju s granicama Istarske županije.

Drži se da je Istra crkveno-administrativno bila uređena 524. godine, kada su ozakonjene biskupije Poreč, Pula, Pićan, Novigrad, Kopar i Trst, te vjerojatno Cissa i Sipar, a neki spominju i Brijune.

Porečka biskupija smatra se najstarijom i prvom u Istri (sredina 3. st.). Njezin prvi biskup vjerojatno je bio sv. Mauro, zaštitnik porečke biskupije, koji se slavi 21. studenoga. Izvorno je obuhvaćala područje parentinskog agera, koji se od mora u unutrašnjosti protezao između Mirne i Lima, obuhvativši Motovun, Pazin i Žminj. Nakon propasti Cisse, njezino je područje (Rovinj, Bale, Svetvinčenat, Dvigrad) oko 780. godine pripalo porečkoj biskupiji. Austrijsko-mletačkom nagodbom 1784. godine granica biskupije usklađena je s državnom granicom.

Pulska biskupija nešto je mlađa (potkraj 3. st.), a izvorno je obuhvaćala pulski ager, tj. južnu Istru. U 11. st. pripali su joj Labinski i Riječki arhiđakonat. Zaštitnik pulske biskupije je sv. Toma apostol, koji se slavi 3. srpnja.

Biskup dr. Dragutin Nežić (1908.-1995.) piše u knjizi Iz istarske crkvene povijesti (Pazin, 2000.) da je 1821. godine, kada su počele pripreme za ukidanje ili spajanje biskupija pod austrijske vladare, porečka biskupija brojila 27.337, a pulska 17.291 stanovnika; Poreč je imao 1.930 a Pula 985 stanovnika (Rovinj 9.306, Vodnjan 3.580 stanovnika). Prvotno je bilo planirano da se iz porečke biskupije imaju izdvojiti i pripojiti tršćanskoj biskupiji župe buzetskog dekanata; pulska biskupija ima se potpuno ukinuti i njezino područje spojiti s porečkom biskupijom.

Kada je vijest službeno javljena, u porečkoj bazilici pjevali su Te Deum laudamus, a Puljanima je bio prevelik udarac da potpuno nestane njihova slavna biskupija. Stoga su i Kaptol i Općina posredovali na raznim stranama, pa su 1822. godine uputili caru Franji I. molbu da se biskupija sačuva.

Molba je bila uslišana. U buli pape Lava XII., među ostalim, stoji: “Biskupske pak Stolice: koparsku, pulsku i makarsku proglašujemo sačuvanim i trajno ih pridajemo i vežemo uz druge biskupske Crkve kao sustolne, da njima ubuduće upravlja jedan te isti biskup…“.

Posljednji pulski biskup bio je Ivan Dominik Juras, Rabljanin (1778. – 1802).

Prvim porečkim i pulskim biskupom imenovan je Antonio Peteani, koji je biskupijom upravljao do smrti 27. lipnja 1857. godine. Rođen je u Gorici 1789. godine, za svećenika je zaređen u Bujama 1812.godine, a porečkim biskupom posvećen je 1827. godine. Dao je
renovirati Eufrazijevu baziliku od 1846. do 1847. godine. U duhu historicizma namjeravao joj je dati sjaj kakve su imale ranokršćanske bazilike u Rimu. Nuđale su mu prestižnije (nad)biskupije (Gorica, Zadar), ali on nije htio napustiti Poreč.

Do 1947. godine porečkom i pulskom biskupijom upravljali su Peteani, Juraj Dobrila
(1857.–1875.),Ivan Nepomuk Glavina (1878.–1882.), Alojzij M. Zorn (1882.–1883.), Giambatista Flapp (1884.– 1912.), Trifun Pederzolli (1913.– 1941.) i Rafael Mario Radossi(1941.– 1947.). Pazinski apostolski administratori bili su Mihael Toroš (1947.–1949.) i Dragutin Nežić(1949.–1960.), koji je biskupsku mitru nosio od 1960. do 1984. godine, a nakon njega Antun Bogetić (1984.-1997.), Ivan Milovan (1997.-2012.), te aktualni biskup Dražen Kutleša.

Foto: Istra.hr

NAJČITANIJE