29.8 C
Poreč
Utorak, 11 kolovoza, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše ROBERT BURŠIĆ: Gradina, crkva za ukop uglednika

i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše ROBERT BURŠIĆ: Gradina, crkva za ukop uglednika

Grobljanska crkva Blažene Djevice Marije u Gradini

Nad Limskim kanalom dva su entiteta: benediktinska opatija Sv. Mihovila nad Limom (San Michele di Leme), današnji Kloštar, i feudalno imanje Calisedo (sv. Andrija od Kaliseda), današnje naselje Gradina, Geroldia.

Gradina ima dvije crkve: župnu crkvu Sv. Andrije apostola i grobljansku crkvu Blažene Djevice Marije u podnožju naselja. Župna crkva proširena je u 18. st., na mjestu starije, podignuta vjerojatno u 11. st., od koje je očuvana apsida, rad domaćih zidara. U crkvi je oltarna pala iz crkvice Sv. Andrije koja se do 1965. godine nalazila u naselju koje se spominje kao Cul di Leme. Crkva je te godine srušena, a na njezinu mjestu nasipana je obala.

Grobljanska crkva u podnožju Gradina zanimljiva je po tome što je izgrađena namjenski, da bi se u nju smjestile nadgrobne ploče gradinskih uglednika koji su svi preminuli kobnoga ožujka 1746. godine. Njih šestero preminuli su, pretpostavlja se, tijekom epidemije velikih boginja, smrtonosne variole, koja je Poreštinom harala tih godina, ali i ranije u nekoliko navrata u 13. st.

O Crkvi BDM nema puno podataka. U knjizi Vrsar, poviješću i zbiljom (Turistička zajednica Vrsara, 2003.) čitamo: „Najznačajniji izvor za poznavanje povijesti Gradine su nadgrobni natpisni spomenici postavljeni 1746. godine u crkvi BDM na gradinskome groblju. Natpisi bilježe imena mjesnih uglednika koji su sebi i svojim nasljednicima podigli nadgrobne ploče. Imena, prezime i podrijetlo tih osoba ukazuju na hrvatsko stanovništvo. K tome, naznake njihovih prezimena i naselje iz kojih potječu ukazuju na to da je današnji teritorijalni obuhvat župe Gradina identičan onome iz 1746. godine“.

Nadgrobne spomenike dali su postaviti za sebe i svoje nasljednike: župan Gradine Zvane Miklavčić, 5. ožujka 1746; župan Martin Prekalj, komornik opatije sv. Mihovila od Lima, 9. ožujka 1746; sudac Tomo Jurman, 31. ožujka 1746.; sakristan Stjepan Maras zajedno s Markom Marasom, 15. ožujka 1746.; Mikula Kontešić zajedno s Matom Kontešićem, 21. ožujka 1746.; sudac Vid Franko zajedno sa Zvanom Frankom.

Riječ dvije o funkciji župana i skristana. Don Luka Kirac, autor knjižice Crtice iz istarske povijesti (1928.) za župana kaže: „Županu je bio narodu najniža i najviša vlast, dotično posrednik između naroda i najviših vanjskih vlasti. Župana je birao narod“. Sakristani, mežnari, crkveni poslužitelji, zvonari, također su bili posrednici – župljana sa župnikom, uvažene osobe u svojoj životnoj sredini. Uvriježeno im je ime mežnjar, a Mlečani su im dali ime nonzulo, onaj koji pali javne svjetiljke. Car Franjo II. dobio je nadimak „car sakristan“ kada je službeno instalirao kleriklizam. Simbolično je i rječito ono što je za sebe rekao znanstvenik i kulturnjak dr. Branko Fučić: „Čovječe, ja sam sakristan svih istarskih crkvica, nema crkvice u kojoj nisam bio!“

Gradinska župa Sv. Andrije apostola osnovana je tek u 18. st. Gradine imaju zanimljiv povijesni slijed: 1040. godine spominje se kao Calisedo (Castrum Calixedi), središte je feuda u rukama istarskog kneza Vecelina i njegove kćeri Acike. Oni su feud darovali tršćanskom biskupu, pa je godine 1186. zakupnik postao plemić Giroldo iz Pule, kada su Gradinu nazivali Geroldia, Contea de Geroldia. Od 1592. godine feud drži obitelj Capello, da bi potom gospodar postala rovinjska plemićka obitelj Califfi. Naselje je priključeno općini Sv. Lovreč Pazenatički 1848. godine kada je ukinuto kmetstvo.

Danas župom Sv. Andrije upravlja vrsarski župnik. Spomenimo također da je sv. Andrija titular gradinske župne crkve, pa one srušene u Limskom kanalu, ali i zavjetne crkve na istoimenom brdu, na starome putu prema Fuškulinu. Ona je istinski svetište naroda ovoga kraja, ribara i ratara, u kojoj se molilo za dobar ulov ribe i bogat urod na poljima. Crkvu je prije deset godina temeljito dao obnoviti vrsarski župnik Lino Zohil.

 

 

NAJČITANIJE