11.5 C
Poreč
Srijeda, 21 listopada, 2020
iVijesti banner
Naslovnica KULTURA i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše Robert Buršić: SPOMENDAN PAPE SV. IVANA XXIII.

i.CRKVA U ZRCALU VREMENA Piše Robert Buršić: SPOMENDAN PAPE SV. IVANA XXIII.

Crkva danas, 11. listopada slavi spomendan Sv. Ivana XXIII. – pape koji je sazvao Drugi vatikanski sabor i zbog svojeg karaktera i djelovanja bio nazvan Ivan Dobri.

Angelo Giuseppe Roncalli rođen je u Sotto il Monte, u biskupiji i provinciji Bergamo, 25. studenoga 1881. U sjemenište u Bergamu stupio je 1892.,a od 1901. do 1905. bio je bogoslov u Rimskom papinskom sjemeništu,da bi u međuvremenu  godinu dana služio vojni rok. Za svećenika je zaređen u Rimu, 10. kolovoza 1904. Iduće godine postao je tajnik bergamskoga biskupa Giacoma Marije Radinija Tedeschija. Tu je službu obnašao deset godina. Bile su to godine velikoga svakodnevnog pastoralnog zamaha uz bok biskupa Radinija Tedeschija. Nakon biskupove smrti godine 1914., don Angelo nastavio je svoju svećeničku službu kao nastavnik u sjemeništu i u različitim pastoralnim područjima, osobito među udrugama.


Nakon ulaska Italije u rat godine 1915., pozvan je u vojsku kao narednik u sanitetu. Sljedeće godine postao je vojni kapelan na službi u vojnim bolnicama u pozadini, te koordinator za duhovnu i moralnu pomoć vojnika.


Drugi dio njegova života, onaj u službi Svete Stolice, počeo je 1921. U Rim ga je pozvao Benedikt XV., a kao predsjednik Glavnog vijeća Papinskoga djela za promicanje vjere za Italiju posjetio je mnoge talijanske biskupije. Papa Pio XI. imenovao ga je 1925. apostolskim vizitatorom za Bugarsku i postaje naslovnim biskupom Areopolisa. Geslo mu je Oboedientia et pax – Poslušnost i mir, što će ostati i kada bude izabran za papu. Iz Bugarske 1935. odlazi za apostolskog delegata u Turskoj i Grčkoj, da bi ga papa Pio XII. godine 1944. imenovao apostolskim nuncijem u Parizu. Kardinalski grimiz oblaći 12. siječnja 1953., a već 25. siječnja imenovan je patrijarhom Venecije.
U listopadu 1958. umire papa Pio XII. i kardinal Roncalli odlazi na konklave u Rim. Novoga papu bira pedeset i jedan kardinal. Bile su to neizvjesne konklave. I napokon, 28. listopada 1958., nakon jedanaest krugova glasovanja i s trideset osam glasova, izabran je za nasljednika sv. Petra. Upitan koje će ime uzeti, odgovorio je: “Ioannes vocabor. Zvat ću se Ivan, po uzoru na svoga oca, na Ivana Krstitelja i Ivana Apostola”.
Njegov izbor dočekan je s velikim iznenađenjem. Novi Papa imao je 77 godina i bio je relativno nepoznat široj javnosti. Svi su mislili da je izabran kompromisom kao prijelazno rješenje, što će se pokazati promašenim. Unosi velike promjene u Vatikanu, spušta se među ljude, čak pušta novinare u svoje odaje. Nisu svi bili time oduševljeni. To je bila potpuna promjena imidža, od hijerarhijskog Pija, do Pape koji se volio nazivati seljakom. Samo tri mjeseca nakon svoga izbora, 25. siječnja 1959., kardinalima objavljuje svoju odluku o sazivanju Drugog vatikanskog koncila. Želio je provesti obnovu Crkve u odnosu na svijet i dati joj načina da vodi dijalog sa svim ljudima, nevjernicima ili vjernicima drugih vjera ili drugih vjeroispovijesti, te tražiti jedinstvo Rimske crkve s Istočnim crkvama. Papa uvodi krilaticu aggiornamento, tj. posadašnjenje Crkve.
U kolovozu 1961. izbija međunarodna kriza u Berlinu. Papa se u Castel Gandolfu, preko Radio Vatikana obratio Sovjetima i saveznicima. U svom apelu preklinje ih da sačuvaju mir. Hruščov reagira i u Pravdi hvali Papin apel, te šest tjedana kasnije, na opće iznenađenje, iz Moskve stiže telegram s čestitkom u povodu Papina 80. rođendana. Kriza je okončana zahvaljujući Papi.
Početak Drugog vatikanskog koncila 11. listopada 1962. putem Eurovizije pratio je cijeli svijet. U svečanoj povorci u Baziliku sv. Petra, donijeli su Papu na nosiljci, ispred kojeg je išla povorka od 2.540 crkvenih otaca koji su imali pravo glasa. Među pozvanim gostima bili su prisutni i izaslanici osamnaest nekatoličkih crkava.
Pred kraj listopada 1962. ponovno izbija međunarodna kriza, ovoga puta oko Kube. Svijet se našao na rubu Trećeg svjetskog rata. Papa ponovno upućuje apel za svjetski mir. Sovjeti popuštaju i svijet je ponovno odahnuo.
U travnju 1963. objavljuje encikliku Pacem in terris (Mir na Zemlji), u kojoj apelira da se sačuva svjetskim mir, nasuprot prijetećoj nuklearnoj katastrofi. Bila je to prva enciklika u kojoj poglavar Katoličke Crkve govori o općem ljudskom pitanju – miru, a ne o vjerskoj temi.
Posljednji puta u javnosti se pojavio 11. svibnja 1963. kada mu je talijanski predsjednik Antonio Segni dodijelio nagradu za mir Balzam. Preminuo je na Duhovski ponedjeljak 3. lipnja 1963. Crkva je odstupila od uobičajene prakse da se spomen blaženika i svetaca slavi na dan njihove smrti, te je kao datum za slavlje sv. Ivana XXIII. odredila dan kada je otvorio Drugi vatikanski koncil. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. rujna 2000., a papa Franjo ga je, kad i svetog papu Ivana Pavla II., 27. travnja 2014. proglasio svetim.
Njihovo proglašenje svetim bio je izniman događaj i za Riječku metropoliju: obojica svetaca boravila su u Rijeci. Papa Ivan Pavao II. bio je pet dana s Riječanima, od 5. do 9. lipnja 2003., a budući papa Angelo Roncalli zaustavio se godine 1912. na Trsatu na povratku s Euharistijskog kongresa u Beču. Tada je bio osobni tajnik bergamskog biskupa Tedeschija.
Prema pučkoj predaji, talijanski vojni vikar don Angelo Roncalli bio je u Istri, u Oprtlju (Portole). Na ovom mjestu vrijedi podsjetiti na odlomak iz knjige Dođi u Istru, koju su objavile osnovne škole Umaga, Buja i Novigrada, u kojoj se kaže: „Na kraju Prvog svjetskog rata u Portolama vršio je svoje funkcije određeno vrijeme svećenika, don Beppino, kapelan narednik jedinice talijanske vojske, popularan i omiljen zbog svoje ljubaznosti. Dobri je svećenik nekoliko puta slavio misu u katedrali, a krštavao je i novorođenčad. Taj se svećenik zvao Angelo Giuseppe Roncalli koji je kasnije postao papa s imenom Ivan XXIII”.

NAJČITANIJE