16.9 C
Poreč
Petak, 7 svibnja, 2021
iVijesti banner
NaslovnicaAKTUALNOISTARSKE SKICE U DOBA SAMOIZOLACIJA: Na trgu u Savičentu gdje je vrijeme...

ISTARSKE SKICE U DOBA SAMOIZOLACIJA: Na trgu u Savičentu gdje je vrijeme stalo

Renesansni trg u Savičenti 

Tekst i fotografije G. & E. VELAN

Trg u Savičenti ima sve što čovjeku treba za život. Normalno, pod pretpostavkom da govorimo o ljudskom životu u zajednici. Nova urbana naselja koja su nikla zadnjih 50- 60 godina u Istri građena su bez središta, plutaju nekako na betonskoj površini, sivoj, tupoj i glupoj. Ovaj trg je jedan od najljepših u Istri a možda i najljepši: loža, šterna, crkva i dvorac.

Bez vode nema ni Boga, bez tvrđave nema sigurnosti. Kad je sigurnost u pitanju jednom sam sasvim slučajno naišao na zanimljiv detalj iz biografije poznatog škotskog istraživača afričkog kontinenta, doktora Davida Livingstona. Da bi se kamen, u ovom slučaju kamen kojim je sazidan kaštel, ispunio toplinom vremena, smislom povijesnog hoda, čini mi se da se valja poslužiti impresivnom, po meni jakom predstavom koju nam nude slijedeće rečenice: Kada je vrstan liječnik Livingston prodro među siromašna afrička plemena koja se
veoma teško brane od trgovaca robljem i lavova, žene, vidjevši ga naoružanog svim
europskim zaštitnim umijećima, zazivahu ga, s razlogom, prijateljskom providnošću pa mu se obraćahu ovim dirljivim zaklinjanjem: “Udijeli nam san!”

Dvorca Morosini-Grimani 

Riječi su to što sva živa bića, svatko na svom jeziku, upućuju Prirodi. Svi žude i sanjaju sigurnost. Ne može se u to sumnjati kada se promatraju na djelu oštroumni napori kako bi ju ishodili. Oni pate, plaše se, žele živjeti…

U svakom je kamenu utisnuta osnovna poruka, jednostavna i duboka: daj nam sna, daj nam sigurnost. Ljepota trga u Savičenti proizlazi iz funkcionalnosti organizacije prostora. Obožavam kućicu pored crkve u kojoj je smještena pizzeria, to je kuća kako ju može nacrtati mališan iz vrtića. Svi su elementi važni za život stisnuti u stare zidove. Izvan oštarije Maria Frlina susreo sam prijatelja arhitekta Vjekoslava Gašparovića, malo popričali, popili par gemišta uz poštivanje mjera socijalne distance i, na kraju, Vjeko mi je poklonio skriptu svog rada posvećen starom satu koji je smješten na vrhu jugoistočne, tzv. kvadratne kule kaštela.

Sata više nema, nema kazaljke i mehanizma, ostao je samo veliki kameni brojčanik. Trg je dakle imao i javni sat koji je pokazivao mještanima, članovima zajednice koji su se okupljali na trgu, koliko fali do sutona, koliko valja čekat do zore ili do trenutka kad će sunce stići na zenitu. Mladi arhitekt je dugo radio na tom brojčaniku, odgonetavao neke tajne iz povijesti, ušao u trag načina mjerenja vremena i originalnost sata u Savičenti u odnosu na jednake sate koji su i danas vidljivi u Veneciji. Neću otkriti tajne sata u Savičenti, za sada je dovoljno upozoriti prolaznike da on postoji, dovoljno je podignuti pogled. Ako sjednete na kamenoj klupi pored ulaza u pizzeriju, možete komotno uživati u predstavi lijepog trga sa satom, to vam je ugodni i ukusni dodatak. Možda će jednog dana Vjeko objaviti svoj rad, nadam se da hoće. Do tada uzet ću si slobodu i preuzeti djelić njegovog rada jer je vrlo lijepo napisano.

“ Proizlazi li ljepota ovog brojčanika iz nekoliko tisuće godina razvoja astronomije, matematike i filozofije, ili iz činjenice što sadrži, a ne zaustavlja se na racionalnosti i funkcionalnosti, ili jednostavno jer je ljepota te kružne forme apsolutna. U svojim proporcijama, u odnosu širine kamenog prstena prema radijusu kružnice, odnosima koji su se razvijali i podešavali kroz stoljeća, ova je forma dovedena do potpunog mira. Iz ovog kruga ništa ne bježi, ništa ne preteže, ništa ne strši. On čini središte i ishodište, ishodište rotacije kazaljke, središte promatranja Svijeta i vremena, rotacije Sunca oko Zemlje, cikličke izmjene dana i noći”

Na trgu u Savičenti (Svetvinčenat ili talijanski San Vincenti) niste nikad sami, današnja praznina i tišina izvanredni su suputnici, još kad bi svako toliko otvorili crkvu!

NAJČITANIJE