16.9 C
Poreč
Petak, 7 svibnja, 2021
iVijesti banner
NaslovnicaAKTUALNOISTARSKE SKICE U DOBA SAMOIZOLACIJE: POSJETA BALOTINOM PAZINU

ISTARSKE SKICE U DOBA SAMOIZOLACIJE: POSJETA BALOTINOM PAZINU

Tekst i foto E & G Velan

Uvijek dobro dođe skočiti do Pazina, ipak je to glavni grad Istre. Kad je proglašen
sjedištem županije bilo je u Istri puno skeptika jer u predodžbi Istrana dominira Pula
sa Arenom. No, povijest se piše drugim jezikom pa s Pazinom treba pažljivo baratat,
ne naglit, ne istrčavat.

Grad nad fojbom je izuzetno važan kako za istarske Hrvate tako i za Talijane. 1899. godine započele su radom hrvatska i talijanska gimnazija. Istarski Talijani imali su na raspolaganju gimnaziju u Kopru, ali veći dio đaka iz srednje i južne Istre dolazili su na studije u Pazin. Hrvati su te godine dobili svoju gimnaziju i to u srcu Istre, u gradu simbol nacionalnog identiteta pa su se u Pazinu okupljali mladići iz svih krajeva Istre.

U Pazinu je 1910. godine stigao i mladi Mijo Mirković, budući Mate Balota. Pohađao je hrvatsku gimnaziju sve do 1914. godine. Mate Balota je umro 1963. godine no, držim da su njegova djela danas življa nego ikad. Ne znam koliko se čita i koliko njegova djela služe u oblikovanju zavičajne nastave. Bez obzira on je tu i tako, nakon što sam u više navrata čitao njegova djela Puna je Pula i Tijesne zemlja, uzeo sam u ruke knjižicu Stara pazinska gimnazija, uzbudljivo i vrijedno svjedočanstvo o nekim bitnim problemima istarske povijesti i sadašnjosti.

Zgrada nekadašnje hrvatske gimnazije, danas Državni arhiv

To je mala velika knjiga koja je tiskana 1950. godine. Njoj u čast prošetao sam se sa sinom pazinskim ulicama i trgovima koje Balota spominje u svoja sjećanja iz đačkih dana. Stanovao je na Muntrilju, Buraju i Vrtlišću, toponimi koji označavaju srce Pazina. Gotovo je nemoguće knjigu ispričat pa ću se zadržati tek na neke detalje, možda ću pridobiti kojeg novog čitatelja.

Pogled na Buraj 

Dakle, Pazine je imao hrvatsku i talijansku gimnaziju. O mladenačkim odnosima hrvatskih i
talijanskih đaka Balota piše: “ Inače su hrvatski i talijanski đaci prolazili godine i godine jedni uz druge, kao da se ne vide, i kao da se nikad nisu vidjeli, kao da žive u nekom milijunskom gradu, gdje se prolaznici vide jedan put u životu. To je bio naš “hladni rat”, sastavni elemenat nacionalnog morala. U svoj tajnosti ponekad bi se dva borca neprijateljskih tabora približila. Njihovo zbliženje i uzajamne naklonjenosti ostale bi onda duga vijeka, zauvijek. Oni se nisu smjeli družiti, nisu mogli biti skupa viđani, nisu se zato mogli nikad posvađati. Ostali su trajni tihi prijatelji, kao tajni ljubavnici, koji se nikad ne vide.”

U drugom poglavlju, govoreći u svojoj ljubavi prema cirkusu koji je svako
toliko dizao šator u centru drevnog grada, Balota se ispovijeda: “Imao sam i poseban tajni razlog, zbog kojega sam volio cirkus. U njemu su sjedili zajedno, jedan do drugoga, kao gledaoci, Hrvati i Talijani. Bili su izmiješani, onako kako su ulazili. I tu se nisu svađali ni tukli. Bili su jednostavno gledaoci. Od najranijeg djetinjstva viđao sam Talijane, govorio s njima, penjao se na jarbole njihovih brodova, plovio s njima, sam među njima na njihovu brodu i nikad nisam zaključio, da su gori ljudi od nas. Drukčiji možda, ali ne gori. Ali tu u Pazinu bila je borba između Talijana i Hrvata i ja sam bio Hrvat i hrvatski đak, i sudjelovao sam u borbama i tučnjavama, kad je do njih dolazilo, na njihovu uvredu i ja sam nekoliko
puta planuo prvi i udario, a opet bio sam negdje u dubini uvjeren, da se može naći
rješenje za zajednički život bez svađa i bez tučnjava i da obje strane nekako gotovo
neprirodno natežu nacionalizam, samo da ne bi bilo mira”.

Sklop zgrada iznad starog trga, na vrhu dominira krov hrvatske gimnazije koja je ukinuta 1918. dolaskom Talijana

Foto naslovnica: Pazin.hr

NAJČITANIJE