Istra i nogomet ”Odnos bez strasti”

U bespućima hrvatskog ligaškog nogometa koji već 30 godina životari na svojem mikro tržištu, istarski nogomet je nešto što postoji, ali nikog posebno ne zanima. Uz jasne i očite razlike u kvaliteti između najvećih klubova i ostalih, hrvatski ligaški nogomet lišen je natjecateljske draži i ekonomske potentnosti nekadašnjeg 22-milijunskog tržišta, ali zato je vjerno i do zadnjeg detalja kopirao jugoslavenske koruptivne mehanizme namještanja nogometnih utakmica i mafijaško poslovanje crnih fondova mnogih nogometnih klubova.

Hrvatski ligaški nogomet je beznadno nezanimljiv. Infrastruktura je mahom ona jugoslavenska i realno je teško očekivati da će ijedan veći hrvatski stadion doživjeti kvalitetnu obnovu. Za mlade talente nemamo kvalitetan kamp. Ozbiljniju navijačku potporu imaju samo dva najveća kluba, Dinamo i Hajduk, no i ona je naslijeđena iz nekih drugih vremena. Ostali ne uspijevaju dominirati čak ni u svojoj široj okolici.

Iz svega navedenog je vidljivo da budućnost hrvatskog nogometa nije svijetla.

Hrvatska neovisnost je na svaki mogući način omogućila Istri da postane vidljiva i prepoznatljiva izvan svojih uskih i često uskogrudnih okvira. Tako je 1992. godine u novostvorenu Prvu hrvatsku nogometnu ligu kooptiran NK Istra, klub koji je dotad tavorio u nižim ligaškim razredima jugoslavenske lige.

Pula uguši Uljanik, a Uljanik se ponovno rađa

Nevjerojatna latinskoamerička sapunica osnivanja pulskih nogometnih klubova i čestih promjena imena, gdje Uljanik u jednom trenutku postaje Istra, a Uljanik se nanovo rađa, luđa je i od one Dinamove priče s promjenama imena.

Pulska nogometna pustolovina počinje u poslijeratnoj Puli 1948. godine kada pulsko brodogradilište Uljanik osniva svoju nogometnu momčad, koja dvaput dolazi na rub Druge jugoslavenske lige. Godine 1961. dolazi do spajanja NK Uljanika s NK Pulom u NK Istru. Ovo je prvi put da je Istra pojela Uljanik.

1964. godine Uljanik ponovno osniva svoj nogometni klub, koji ponovno raste i 1978. kao prvoplasirana momčad lige stječe pravo nastupa u jugoslavenskoj međurepubličkoj ligi, no u toj ligi Uljanik nije nastupio jer je grad odlučio da ne može financirati dva kluba u istom rangu natjecanja. Isti uspjeh postiže i 1983. godine, no ni tada ga grad nije podupro. Istra i dalje grize Uljanik.

Nakon osnivanja Hrvatske nogometne lige, Istra je državnim dekretom postavljena u prvu ligu, a Uljanik je igrao u drugoj i trećoj ligi. NK Istra iz 1961. godine svoju je posljednju sezonu u prvoligaškom društvu odradila zaključno s 2000. godinom i nikad se više nije vratila. NK Istra iz 1961. godine natječe se u 4. HNL – zapad i danas služi kao poligon za mlade igrače prvoligaške Istre 1961.

Istovremeno, Uljanik iz 1964. godine je nastavio svoj stabilan život. 2003. godine kao drugoligaš uspijeva doći do finala hrvatskog kupa u kojem gubi od Hajduka. To je zasad jedini put da je klub iz druge lige igrao u finalu hrvatskog kupa. Unatoč tome, klub se nije uspio plasirati u prvu ligu.

2004. godine Uljanik iz 1964. godine mijenja ime u NK Pula 1856. i u doigravanju uspijeva izboriti ulazak u prvu ligu. Sljedeće godine ponovno mijenja ime u NK Pula Staro češko, a godinu iza toga postaje NK Pula. U svibnju 2007. godine NK Pula ispada u drugu ligu.

U ljeto 2007. godine, nakon što je pulski trećeligaš NK Istra (iz 1961. godine), nekoliko puta odbio spajanje sa Pulom, Istrini navijači Demoni su izjavili da će podržati NK Pulu (koja dotad nije imala organiziranu grupu navijača), ako promijene ime te plave klupske boje Uljanika u žuto-zelene Istre. To je učinjeno pa je klub peti put u šest godina promijenio ime, ovaj put u NK Istra 1961 (koji je zapravo, ako još uvijek pratite, onaj Uljanik iz 1964. godine). Istra je ponovno pojela Uljanik.

U proljeće 2009. godine NK Istra 1961 ponovno uspijeva izboriti prvoligaški status, koji uz veliku muku često nakon kvalifikacija ili neispunjavanja uvjeta od strane prvaka druge lige, zadržava do današnjeg dana.

Zaključno, danas imamo:

1. prvoligaša NK Istru 1961 (klub koji je zapravo NK Uljanik iz 1964. godine, a netočno si piše godinu osnutka 1948.)
2. četvrtoligaša NK Uljanik (klub koji je osnovan 2007. godine, a koji si netočno piše godinu osnutka 1948.)
3. petoligaša NK Istru (klub koji vuče tradiciju Uljanika iz 1948. i koji je nastao fuzijom 1961. godine).

Rodrigo je sam sebi majka.

Je li Pula Istra, a Istra Pula?

Novac je važan i bez novca je teško voditi ozbiljan i kvalitetan nogometni klub. No, novac dolazi i odlazi, vidjeli smo puno velikih bogatih priča i posljedičnih strmoglavih padova nogometnih klubova.

Esencija nogometa je navijač. Ne jedan, ne dva, ne sto. Navijačka masa. Svaki veliki klub nastao je na potpori određene skupine ljudi, povezane onime što taj klub simbolizira. To može biti nacionalna, vjerska, klasna, profesionalna, regionalna, gradska ili kakva druga pripadnost, ali to je vezivno tkivo koje je isplelo bit navijačkog pokreta – pripadnost.

Pula je grad koji je već stotinu godina prevelik za svoje stanovništvo. Po svojim bi obilježjima, opremljenošću i mogućnostima mogao biti i triput veći, ali dva su mu svjetska rata i velika, nagla iseljavanja najvećeg broja stanovnika onemogućile izgradnju specifičnog urbanog duha, koji se kultivira „stotinu“ godina. Pula još uvijek traži samu sebe. Ona danas nije dovoljno velika niti ima snagu duha da izgradi snažan nogometni klub kao središnje mjesto okupljanja „pulskosti“.

Zato je zanimljivo vidjeti opetovane pokušaje da se nazivanjem kluba Istra izgradi šira podrška. Naime, događaji ranih 1990-ih i nagli prvoligaški život bili su savršena prilika da se oko nogometnog kluba izgradi ono čemu nazivom i pretendira – sveistarska podrška.

No, tu su se ispriječila dva jasna nedostatka. Prvi je činjenica da je Pula geografski u Istri, ali u stvarnosti Pula, osim s užom okolicom, nema nikakvih čvršćih dodira s ostatkom Istre. Osim nekolicine koja održava malo jaču vezu rodbinom u zaleđu, istarsko kopno Puljanima uglavnom služi za transfer prema Rijeci i Trstu, pa dalje. I obratno, Istranima koji žive iznad Žminja ili Savičente Pula je daleka i strana kao što je Senjanima Gospić. Zato pitanje sjedišta županije nikog izvan Pule previše ne uzbuđuje. Nogometni klub Istra iz Pule nikad nije imao ozbiljnu podršku u velikom dijelu Istre niti će se itko s tim klubom poistovjetiti. Porečani prate Jadran, Buježi prate Buje itd.

Drugi nedostatak je što IDS-ovo vodstvo prve generacije ne prati i ne razumije sport. Jakovčići i slični mogu biti sve samo ne i sportski tipovi, pa nisu ni razmišljali iskoristiti kapacitet koji sport ima za mobiliziranje emocija mase. Zamislite situaciju u kojoj se povremene prijetnje autonomijom dodatno podgrijavaju predstojećom utakmicom Istra – Croatia uz prigodno mahanje žuto-zelenim zastavama. To bi bilo puno efektnije od politizirane zavičajne nastave koju se danas nameće učenicima.

Današnjim čelnicima IDS-a nogomet je bliži. Flego je navijač Dinama, za Miletića govore da mu je bliže nešto drugo, a kao predstavnik dioničara NK Istre 1961 često se dosađuje u svečanoj loži Drosine, no zlatna prilika da se NK Istra iskoristi i ispolitizira davno je prohujala.

Ako se nešto u budućnosti ne promijeni, NK Istra nikad neće postati istarski klub u punom smislu te riječi.

NOVAC I ULAGANJE – investitori održavanja na životu

Stadion Aldo Drosina je 2010. godine potpuno renoviran prema UEFA-inim standardima i danas je jedan od najkvalitetnijih hrvatskih stadiona. Svojom veličinom je sasvim dovoljan za potrebe klubova koji na njemu igraju i teško je očekivati da će u skorije vrijeme postati premalen za pulski nogomet.

NK Istra 1961 je danas športsko dioničko društvo, u njegovoj su se vlasničkoj strukturi proteklih godina izmjenjivali Amerikanci, Rusi i Baski, iz kojekakvih razloga. Sadašnja je klupska orijentacija razvijati mlade igrače baskijskog Deportiva Alavés, kluba koji osim jednog legendarnog finala Kupa UEFA i nekoliko ulazaka u prvu španjolsku ligu, zapravo i nema iole značajnijih rezultata, a ni u svojoj regiji ne predstavlja instituciju.

Grupacija Baskonia trenutno vodi matični Deportivo Alavés, koji sasvim dobro gura, ali filijale su puno lošije sreće. Slavni francuski Sochaux-Montbéliard, nekoć dvostruki prvak Francuske, klub koji ima puno veću i ozbiljniju reputaciju od Alavésa, otjerao je Baskoniju i jedva se spasio ispadanja iz druge francuske lige. Rudeš, prvi Baskonijin projekt u Hrvatskoj, okončao je svoju pustolovinu s Baskonijom uz dugove i opustošenu momčad.
NK ISTRA – klub koji ne postoji zbog istarske djece.

Naravno, zajedničko pulskim klubovima koji su obilježili 25-godišnju povijest 1. HNL-a jest da nikad nisu stvarali igrače. Kako su i drugi autori primijetili, bilo je još povremenih reprezentativaca, pa do onih seniorskih, ali to su sve igrači koji su veći dio razvojnog puta prolazili u drugim klubovima, tako da se istarskim prvoligašima ne može dati kredit za njihovo formiranje.

U klubu su svoju akademiju oduvijek i bez razlike držali beznačajnom, pa je onda logično da i doprinos kluba hrvatskoj nogometnoj sceni ne može biti drugačiji negoli beznačajan. Ne treba čuditi što je onda Igor Pamić i Elvis Scoria, produkti nekog drugog vremena i sustava, ostali najbolji nogometaši koje je novija povijest pulskog nogometa dala.

Iako su iz baskijske grupacije koja upravlja klubom objavili da posebnu pozornost pridaje razvoju mlađih uzrasta te prepoznavanju talentiranih igrača iz područja Istre i šire regije, a radi priključenja strukturi kluba, činjenica je da NK Istra 1961 nema ozbiljnu skautsku službu kojom nijedan istarski talent ne bi ostao neprimijećen niti ima ustrojenu nogometnu akademiju, gdje bi eventualno prepoznati talent mogao biti nogometno odgojen i razvijen u kvalitetnog prvoligaškog ili čak reprezentativnog igrača.

Ima li NK Istra 1961 ili kakva kasnija metamorfoza budućnost?

Ozbiljna budućnost svakog nogometnog kluba ovisi o jako puno različitih uvjeta i teško je predvidjeti što se može dogoditi iznutra i izvana.

Za budućnost u nogometu je od svega nabrojanog tradicija manje važna. Prosječnom pokloniku nogometa je nebitna frizirana i zamršena povijest pulskih nogometnih klub(ov)a, ali zato su ostali preduvjeti jako važni.

Uništenjem brodogradilišta Uljanik ionako slaba povezanost istarskog gospodarstva s nogometom postala je još slabijom i teško je očekivati da će istarsko poduzetništvo stati iza pulskog kluba. Zato se klub može osloniti jedino na snažniju podršku zajednice, ali, kako je vidljivo, u 30 godina nije napravljeno baš ništa da se NK Istra približi Istrijanima. Istrijani starije generacije i njihovi potomci podupiru Dinamo ili Hajduk, oni nešto mlađi na valu superjake Serie A 1990-ih pomodarski podupiru Juventus ili Milan. I to se neće tako lako promijeniti.

Nema naznaka da će se klub izgraditi oko vlastite akademije i istarskih nogometnih talenata, tako da se trebamo nadati da se neće ponoviti nekakav Glover koji je na zemljištu u Marsovu polju želio gradio elitni sportsko-turistički kompleks komercijalne namjene uz dvotrećinsku dobit za svoju kompaniju.

(V.P.)