10.3 C
Poreč
Srijeda, 21 listopada, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO KAD NEMA „SOLI“ IMA „PAPRA“

KAD NEMA „SOLI“ IMA „PAPRA“

Piše Mirko Štifanić

Kriv je ” politički covid ”, ali građani su suodgovorni

Aktualno stanje u društvu, i dobro i loše, posljedica je načina obnašanja vlasti i korištenja moći. Uspon ideologije mržnje te sve prisutnija kultura nasilja, nevidljivog i vidljivog, virtualnog i stvarnog, najgore su posljedice.
U svakoj političkoj stranci može biti iskrenih, poštenih i moralnih pojedinaca odanih općem dobru i interesima naroda, odnosno građana. Problem je kada u tzv. desnim i lijevim strankama dominiraju političari koji su doveli mnoge ljude i čitave obitelji do teških životnih uvjeta pa i nemogućnosti opstanka. Nije pretjerano reći da zbog toga nacija hoda po rubu „provalije“. Ali i da su za to „zaslužni“ političari koji imaju gotovo apsolutnu vlast, a građani – apsolutnu nemoć. Dominantnu i monopolsku poziciju političarima omogućava fasada demokracije, ideološki i interesno utemeljene političke stranke i virus-ideologije s kojima se regrutiraju građani-podanici.
Samo interdisciplinarnom analizom može se doći do odgovora na tri važna pitanja. Prvo je, tko i što je najveća zapreka bržem ekonomskom i drugim aspektima razvoja te demografskom oporavku? Drugo, koliko je ” politički covid ” opasan i kako to prevladati, a koliko su suodgovorni građani. Treće, što mogu poduzeti građani u cilju poboljšanja svoje pozicije i stanja u društvu?Nameće se zaključak da je svima potrebno da se ponašaju „cum grano salis“ (lat.: sa zrnom soli), razumno, svedeno na pravu mjeru, ne držeći sve (ne)istinitim. Jer kad nema „soli“, ima „papra“. O čemu se radi?
Neprihvatljivost tzv. parlamentarne demokracije ogleda se u politici s kojom se ne uspijeva poboljšati poziciju mladih i obrazovanih i uključiti ih u donošenje odluka važnih za njih i čitavo društvo. Kronična je činjenica da među njima ima mnogo odbačenih, isključenih, nepriznatih i marginaliziranih. Političari i novinari dolijevaju ulja na vatru etiketirajući ih na različite načine, iako
razumnim mladima nije stalo ni do NDH, ni fašizma ni komunizma, nego normalnim putem naći posao, odlučivati o svojoj sudbini te raditi i živjeti u dobro uređenoj, demokratskoj i funkcionalnoj zemlji u kojoj, poput Švicaraca, participiraju u donošenju odluka važnih za čitavo društvo.
Mladi shvaćaju i ne mire s time da se demokracija provodi u njihovo ime, a bez njihova sudjelovanja, odnosno da nerijetko funkcionira kao „demokratska diktatura“. U nezavidnoj su situaciji ne samo mladima nego općenito građani koje vlast malo ili nimalo ne poštuje i ne želi uključiti u donošenje odluka, osim malog broja onih koji se uključe u političku stranku radi rješavanja osobnih interesa po modelu – što poželim to ću dobiti.
Osim određenih dobrih odluka, obilježje hrvatske političke vrhuške je pretjerano međusobno etiketiranje i ismijavanje te ponižavanje i stigmatiziranje, pa i poticanje na radikalizaciju. Uz to uvijek ponavljaju rečenicu – „poštujemo građane“.
U zbilji, kada se vlast služi neistinama, podjelama i mržnjom, to se pretvara u argument. On se pretvara u silu, a sila prerasta u nasilje koje razara, uništava i unazađuje. Radi se o razlozima koji potiču radikaliziranje ponašanja mladih ljudi, posebno onih koji su nahuškani da misle da je sve „crno“, a nasilje „jedino rješenje“.
Ako se ne nađe izlaz iz takvog stanja uma i stvarnosti ugrožena može biti ne samo mlada generacija, nego i demokracija, pa i budućnost cijelog naroda. Jer nije najvažnije što se problemi pojavljuju nego što se ne rješavaju na najbolji način, tj. zbog slabe kvalitete komunikacije i demokracije u strankama, politici i društvu te isključenosti mladih.
To mogu biti razlozi koji potiču radikalizaciju u ponašanju, fizičke obračune te upotrebu oružja. U zbilji to podrazumijeva izostanak moći pozitivnog mišljenja, kako bi rekao Norman Vincent Peal, u knjizi Moć pozitivnog mišljenja. Tada nema dovoljno inkluzivne i integrativne kulture. Osim toga, postojeći problemi, kroz medijsko i neprijateljsko ratovanje, „neprimjetno“ se uveličavaju i stvara
klima nesnošljivosti, nesigurnosti i besperspektivnosti. Umjesto „soli“ dodaje se „papar“. Drugim riječima, kada prevlada moć negativnog mišljenja mentalno zdravlje strada i „vodi“ pojedinca i grupe u krivom i opasnom smjeru. Toga su svjesni ljudi koji shvaćaju što od njih čine političari s ideologijom koja djeluje kao virus.
Općenito govoreći mladi su nezadovoljni sa stanjem u društvu i svojom marginalnom pozicijom. Ali ne samo zbog ”političkog covida”. Ova tvrdnja ne znači amnestiju za loše, nego podršku, poticaj i ohrabrenje dobrim političarima. Osim toga treba spomenuti još četiri poruke važne ne samo za mlade, nego sve građane: a) da na izborima mogu mijenjati političare, b) da je neophodan građanski aktivizam i kultura zajedništva građana, c) da nije prihvatljivo radikalizirati svoje ponašanje pa nasilje „vidjeti“ kao „jedino rješenje“ te d) da opravdavati ili izražavati podršku nasilniku i terorizmu, javno ili anonimno, znači poticati uspon fašizma novoga doba.

Foto: HTZ

NAJČITANIJE