17.8 C
Poreč
Nedjelja, 7 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Koliko nas koštaju (ne)potrebne općine Poreštine?

Koliko nas koštaju (ne)potrebne općine Poreštine?

U prošlom članku je ukratko objašnjeno na primjeru Poreštine koliko imamo općina, vijećnika i svega ostalog i zašto je sve to nepotrebno. U ovome članku će ukratko biti izloženo koliko sve to košta. Svi financijski podaci su preuzeti sa službenih stranica pojedinih općina, dok su podaci o broju stanovnika preuzeti sa stranica Hrvatskog zavoda za statistiku te se odnose na 2011. godinu.

Početi ćemo od Sv. Lovreča Pazenatičkog kao najudaljenijeg od nekadašnjeg centra, prema popisu iz 2011. ima 1015 stanovnika. Po objavljenim podacima ima proračun od 8 milijuna kuna, od poreza naplaćenih na području općine prikupi se niti polovica 3.9 milijuna kuna, dok ostatak dolazi iz drugih izvora, prodaje imovine, državne pomoći, EU fondova, itd. Što se tiče rashoda, za ovaj članak su najbitniji rashodi poslovanja; plaće zaposlenih, materijalni rashodi i ostali troškovi vezani za funkcioniranje Općine (ne odnosi se na socijalnu pomoć, stipendije itd.), u 2020. je planirano 5 milijuna 987 tisuća kuna, s time da je većina troškova vezana za materijalne rashode koji se odnose na „troškove korištenja usluga i dobara potrebnih za redovno funkcioniranje i obavljanje djelatnosti“ kako je navedeno u objašnjenju proračuna za građane. Iz ovoga je vidljivo da prikupljen porez ne pokriva tekuće poslovanje Općine! Kada se troškovi poslovanja podijele s brojem stanovnika općine, ispadne 5 898 kn odnosno cijela jedna mjesečna plaća svakog stanovnika općine Sv. Lovreč je otišla na tekuće poslovanje Općine. Slična situacija je u Vižinadi koja ima samo 100-tinjak stanovnika više. Po objavljenim podacima u proračunu za 2020 prihodi iznose 12.7 milijuna kuna, s time da 40 % iznosa dolazi iz zaduženja za gradnju novog vrtića, dok su projekcije za 2021. i 2022., 8.3 i 7.5. milijuna što stavlja Vižinadu u realnije okvire na razinu Sv. Lovreča. Iz dokumenata je vidljivo da i ovdje dobar dio prihoda dolazi ne od poreza skupljenog na području općine, nego od zaduženja ili donacija (EU fondovi, državni proračun i sl.) s druge strane rashodi poslovanja, znači plaće zaposlenih, materijalni rashodi i ostali troškovi vezani za funkcioniranje općine, u 2020. iznose 5.9. milijuna kuna, kada se to podijeli s 1158 stanovnika općine ispada da je svakog stanovnika općine Vižinada postojanje općine koštalo malo više od 5000 kn godišnje ili još jedna prosječna hrvatska plaća. Što se tiče općine Višnjan, troškovi su veći, ali s time da ima duplo više stanovnika od Vižinade i Lovreča, trošak po stanovniku je sličan, oko 5000 kn godišnje na svakog stanovnika. Općina Kaštelir- Labinci je štedljivija gdje svaki njen stanovnk godišnje plaća 4700 kn postojanje općine. S druge strane bogatije općine na obali su puno rastrošnije, Tar-Vabriga na poslovanje troši 28 192 milijuna, odnosno svaki stanovnik općine godišnje za općinu daje 14 166 kn. Blizu općine Tar-Vabriga po potrošnji je općina Funtana koja sa svojih 907 stanovnika na poslovanje općine potroši 12 536 milijuna, što bi značilo da svaki stanovnik Funtane godišnje daje više od dvije plaće, točnije 13 821 kuna. Apsolutno najrastrošnija općina je susjedni Vrsar koji na ukupne rashode poslovanja troši 32 milijuna kuna, kada se to podijeli s 2 162 Vrsarana godišnje svakog stanovnika košta gotovo tri prosječne plaće odnosno 14 800 kn. Vrsar od naplaćenih poreza prikupi 10 milijuna kuna, dok ostatak dolazi iz ostalih izvora. I najbogatija općina troši više novca na tekuće poslovanje nego što prikupi od poreza! Ovdje također treba dodati da dio općina ima i prirez, odnosno porez na porez kojega skupljaju općine. Tako općina Vižinada ima prirez u iznosu od 3%, što znači da svaki zaposleni s područja općine Vižinada svaki mjesec 3% svoje bruto plaće daje općini. Primjerice osoba koja ima bruto plaću od 8000 kn, ako živi u Poreču na kraju dobiva 5824 kune, ali ako živi u Vižinadi neto iznos iznosi 5806 kuna, na godišnjoj razini je to malo iznad 200 kn, samo zato jer živi u Vižinadi. Vižinada ipak nije rekorder po ovom pitanju, Kaštelir-Labinci, Višnjan i Sv. Lovreč imaju prirez od 5 %, što znači da svaki stanovnik ove općine ima 5 % nižu neto plaću od kolege koji živi u Poreču ili nekoj drugoj općini/gradu gdje nema prireza.

Usporedimo sada ove brojke s dva velika infrastrukturna projekta na Poreštini koji su nedavno realizirani ili su u fazi realizacije, vrtićem u Vižinadi i vrtićem u Taru. Po podacima koji se nalaze na stranicama općine Vižinada cijena vrtića je 8.5 milijuna kuna, dok je vrtić u Taru koštao 12 milijuna kuna. Iz ovoga se nameće zaključak kako je samo za funkcioniranje općine Vižinada u dvije godine potrošeno više sredstava nego za gradnju vrtića kao najvećeg i najvažnijeg projekta u Vižinadi, kako se piše po portalima. Što se tiče Tara, situacija je obratna, tamo je u godinu dana potrošeno sredstava za tekuće poslovanje koja su dovoljna za gradnju dva vrtića! Vrsar je pak u godinu dana potrošio sredstava za 3 i pol vrtića u Taru ili skoro četiri vrtića u Vižinadi! Zadržimo se još malo na općini Tar-Vabriga, nedavno su objavljeni rezultati natječaja za udruge, na kojega su se mogle javiti i udruge koje nemaju sjedište na području općine. Većinu sredstava su dobile udruge s područja općine, ali je više dobitnika sredstava čine udruge koje imaju središte na području druge jedinice lokalne samouprave. Na polju socijalne zaštite su većinu sredstava dobile udruga iz Poreča i koje djeluju na području cijele županije, za područje kulture se nije javio nitko, za ekonomski razvoj samo jedna udruga, dok je najveća gužva bila na sportskom planu, gdje su osim tarskih udruga sredstva dobile udruge iz Poreča, Kaštelira, Višnjana, Novigrada, Pazina! Zašto se ovo piše? Često se čuje argument da postojanje općine omogućava financiranje udrugama s područja te općine, gornji navodi itekako ruše ovu tezu. Pogledajmo sada situaciju u Vrsaru, kao i u Taru za područje ekonomije sredstva je dobila samo jedna udruga, za obrazovanje se nije javio nitko, a za kulturu dvije udruge, dok je najveća gužva i ovdje bila na sportskom planu.

Na postojanje općina se doslovno troše milijuni i to na održavanje hladnog pogona, mnoge općine nemaju osnovne uvjete za život svojih stanovnika, nema benzinske pumpe, supermrketa, banke, Funtana nema niti osnovnu školu, o nekakvim kulturnim sadržajima poput kazališta ili kina se niti ne razmišlja. Zanimljivo da su u vrijeme Jugoslavije dok su bili „samo“ mjesne zajednice i Tar i Višnjan imali kino. Također mnoge općine nemaju komunalnog redara koji bi provodio odluke izglasane na pojedinim vijećima. Navest ću smiješnu situaciju od prošle godine, TZ općine Vižinada moli da se pridržavaju odluke o zabrani građevinskih radova za vrijeme turističke sezone na području općine Vižinada, a općina nema zaposlenog komunalnog redara koji bi tu odluku proveo odnosno kaznio prekršitelje.

Još jednom poruka UKINIMO općine!!!

P.s. u sljedećem nastavku će biti riječi koliko koštaju pojedine turističke zajednice…

NAJČITANIJE