20.5 C
Poreč
Ponedjeljak, 6 srpnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica GRAĐANI PIŠU Kraj IDS-a dolazi! Hoće li Istra platiti njegovo urušavanje?

Kraj IDS-a dolazi! Hoće li Istra platiti njegovo urušavanje?

Sada dok 25-ogodišnja apsolutistička vlast IDS-a polako vene i ide prema svojem brutalnom kraju, svi se moramo zapitati kako je jedna u svojoj osnovi prozirna i sirova, jednosmjerna i nedosljedna politička grupacija uspjela na ovako sustavan način apsolutno upravljati jednom hrvatskom županijom bez korijena u državnoj vlasti, kako su to činili samo dijelovi velikih nacionalnih stranaka.

1. Kroz 25 godina i IDS se mijenjao, spretno i pravovremeno, prilagođavao se i tražio partnere u državnoj vlasti, uvijek s figom u džepu i uvijek za korist svoje uske elite. I to je dio odgovora na pitanje – prilagodljivost.

Sredinom 1990-ih IDS je spretno jahao na valu nelagode koju je plahi karakter istarskog čovjeka osjećao zbog porasta nacionalne isključivosti koju su u ostalim dijelovima Hrvatske države generirali Domovinski rat i nužnost nacionalne homogenizacije.

Kako je rat prestao i ekonomske su teme u drugoj polovici 1990-ih počele dominirati, tako su stručni deficit upravljača i vidljivost IDS-ovske privatizacije u Istri rušili plebiscitarnu podršku jednom pokretu koji nikad nije ni imao kvalitetu upravljanja – IDS-u.

Ipak, u 2000-im godinama pragmatična mudrost ljudi oko Ivana Jakovčića, predvodnika stare garde, prepoznala je važnost koju ima preuzimanje medija, koji su sve otvorenije nagrizali jasne šupljine jednog nedefiniranog pokreta. I IDS preuzima glavne istarske medije, s vremenom počinje preuzimati druge i generirati nove medije, televizije, radijske postaje, internetske portale…

I time su kupili novo desetljeće mira, koje sada neumitno dolazi svojem kraju, naprosto zato što se nova generacija lavova (Miletić, Flego i drugi) jednostavno ne snalazi u novim okolnostima, nesposobna prilagoditi sebe, slijepo se držeći mentaliteta opsadnog stanja, izlizanog refleksa prošlosti.

2. Drugi ključan element IDS-ove vlasti na izdisaju je kontrola, samoposluživanje državnim institucijama za vlastite potrebe i usku korist nekolicine. Kako tvrdi određeni broj starijih istarskih političara, stari pakt sklopljen je još s Franjom Tuđmanom, kojim je IDS-u omogućen puni nadzor Istre. Naime, IDS godinama bolesno kontrolira sve, ili barem najveći dio službi državnih institucija u Istri. Državni odvjetnici su redom karijeru nastavljali na platnoj listi IDS-om kontroliranih gradova i općina, policijski i pravosudni dužnosnici ljetuju na jahtama s IDS-ovim dužnosnicima, među dobro raspoloženim ženama i raznim supstancama. Ured državne uprave je na korak kraj sjedišta IDS-a.

Podsjetimo se, 1994. je IDS u Rovinjskim deklaracijama počeo bulazniti o autonomaškim, čak i secesionističkim idejama Istre zasebne autonomne ili čak državne zajednice. Naravno, u tim turbulentnim ratnim godinama Hrvatskoj državi nije trebalo novo „bojište“, pa je Franjo Tuđman predao IDS-u Istru, a da ovi zauzvrat više ne spominju autonomiju ili više od autonomije.

I, uistinu, čelnici IDS-a nisu prečesto javno zazivali autonomiju sve donedavno. Osim što su to činili drugorazredni birokrati i pokoji aktivist, sporadično i kada nemaju nikakav argument u određenoj raspravi. A onda, svakome tko u Istri živi ne treba objašnjavati kako državne institucije u Istri rade i koliko je snažna IDS-ova kontrola svih ovih godina, tako da je drugi uvjet ispunjen.

Deficit novog čelništva je i ovdje vidljiv u stalnom zazivanju decentralizacije, ali takve iz koje nije vidljivo žele li više poslova ili samo puno više novca kojim bi upravljao IDS.

Brižljivo godinama sastavljanu sliku Miletić je porušio objavom fotomontaže istarske putovnice, što je skandal primjeren članu lokalnog ogranka mladeži stranke, a ne njezinom čelniku. No i to pokazuje stanje današnjeg IDS-a.

3. Šećer na kraju je siege mentality – mentalitet opsadnog stanja, „obrambeni ili paranoidni stav temeljen na uvjerenju da su drugi uvijek neprijateljski orijentirani prema tebi.“

Jedna od glavnih riječi kojima se IDS-ovi političari rado koriste je udar. Kad god osjete ugroženost ikakvom inicijativom koja nije po volji čelništvu IDS-a, onda kreću bombastične fraze o udaru na Istru, na IDS, na sve za što se zalaže IDS. A, zna se, u očima IDS-a Istra je IDS, a IDS je Istra.

Flego: prosinac 2014. godine: „Kraj ove godine, kao posljedica Vladine porezne reforme, biti će zapamćen po velikom udaru na proračun Istarske županije!“

Miletić, listopad 2016. godine: „Prijedlog Mosta udar je na jedinice lokalne samouprave i dodatna centralizacija zemlje!“

Tulio Demetlika, siječanj 2017. godine: „Apsurdan financijski udar na studente samo je još jedan dokaz u prilog tome!“

Miletić, svibanj 2017. godine: „Ja mogu reći da će IDS i dalje glasno i beskompromisno štiti liberane vrijednosti i građanska prava koja su, na žalost, pod sve većim udarom ekstremno desnih opcija!“

Miletić, ožujak 2019. godine: „Guranje Uljanika u stečaj doživljavam kao ekonomski udar na Istru!“

Naravno, primjera ima na stotine, s udarom i bez njega.

Kako se ne bi morali bavili upravljanjem i ekonomijom, a tome nisu nimalo dorasli, IDS konstantno pronalazi neprijatelje „koji žele uništiti univerzalne vrijednosti Istre“, kako to arogantno poručuju Miletić, Flego i društvo, čak i kada ni najmaštovitiji među nama ne mogu prepoznagti tko to točno želi uništiti i što konkretno.

A sve je teže izmišljati neprijatelje, čak i Miletiću, jer nitko i ne pokazuje ambiciju udarati.

Zaključak

Neovisno na koji će se način to dogoditi, jasno je da IDS-ova apsolutistička vlast u Istri ide svojem kraju. Što se to kasnije dogodi, to će raspad biti razorniji za stranku i samu Istru.

Naime, po mnogočemu je vidljivo da novoj generaciji istarskih političara kronično nedostaje mudrosti, elementarne inteligencije i prilagodljivosti da prepoznaju okolnosti i prilagode svoje postupanje stvarnosti. Godine loše selekcije bezličnih političara bez osobnosti i sposobnosti ograničio je IDS na jednolične, često zakašnjele i sve nervoznije reakcije, što je sve očitiji znak neumitnog kraja.

Nadalje, rad Plenkovićeg HDZ-a sve jasnije pokazuje da je naumio presjeći IDS-ove spone unutar sustava, čime će očito prestati IDS-ova komotna manipulacija pravosudnim, policijskim i drugim tijelima, a to vjerojatno znači i obnavljanje interesa državnih tijela za stotine milijuna kuna teške afere mnogih visokopozicioniranih IDS-ovaca.

I konačno, iza bogato plaćenih Manjgurinih PR seansi „definiraj poruku“ u Miletiću, Flegu i drugim IDS-ovim jurišnicima isparilo je sve što su naučili. Ostao je samo „mentalitet opsadnog stanja“ – IDS u svemu oko sebe vidi samo neprijatelja, paranoidno prateći sve oko sebe. Postali su slika svojeg ideologa, utopljeni u vlastite paranoidne iluzije, zatvoreni u svoju utvrdu okruženi imaginarnim neprijateljem. Bolesni organizam, prestar za liječenje.

IDS-ov kraj dolazi. Hoće li Istra nesretnica platiti i IDS-ovo urušavanje?

(I.M.)

Foto: faH

NAJČITANIJE