4.7 C
Poreč
Petak, 4 prosinca, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Svima treba ograničiti broj mandata na dva, uključujući i političkim strankama

Svima treba ograničiti broj mandata na dva, uključujući i političkim strankama

Piše: Mirko Štifanić

Svima treba ograničiti broj mandata na dva, uključujući i političkim strankama

Dva mandata su dovoljna za demokratski orijentirane političare i političke stranke, a za one druge – previše. Da je takva demokracija bila na djelu u Istri, Rijeci, Zagrebu, ili Višnjanu, u tim sredinama društvena klima bila bi drugačija. Za razliku od ekskluzivne demokracije koja je rezervirana samo za političare, na djelu bi bila inkluzivna demokracija u kojoj bi sudjelovali i građani. Naime, krivo je demokraciju shvatiti onako kako govore političari, tj. da svi imaju pravo na sve. U stvarnosti samo mali broj pojedinaca na vlasti može„sve“, a svi ostali ne mogu „ništa“.

Drugim riječima, vrijeme je da se shvati da je predstavnička demokracija model koji političarima u gotovo sto postotnom opsegu omogućava da vlast i moć drže u svojim rukamai da između sebe i građana, uz pomoć novinara,više grade„zidove“, nego „mostove“. Posljedica toga je da u Hrvatski Sabor, primjerice, povjerenje ima 12% građana. Ništa bolje nije u „lokalnim parlamentima“ u kojima dominira „žetončićkultura“. Ona se sastoji u dizanju ruke za odluke u vezi kojih građane nisu pitali za mišljenje. Čemu, onda, takvi „parlamenti“ služe? Čemu služe „neovisni“ mediji u kojima nema stručne, argumentirane i slobodne medijske rasprave? Nije li odgovor u tome da jedni i drugi, tj. „parlamenti“ i „neovisni mediji“, stvaraju dojam o funkcioniranju demokracije i – potiču radikalizam?

U takvim uvjetima Kristijan Žužić je odgovorno postupio kad je rekao da ne želi biti žetončić. Drugima je pokazao što znači biti savjestan građanin Poreča.Pitanje je, mogu li se političari promijeniti dobrovoljno? Ako je odgovor da ne žele, ili ne mogu, onda potiču „kulturu ulice“.

U svakom slučaju promjene su potrebne ne zato jer ništadobro nije postignuto, nego zbog toga što treba građane uključiti u proces donošenja odluka i spriječiti radikalizam u obliku uzimanja pravde u svoje ruke.

Prvapromjena koju treba učiniti odnosi se na izborni zakon. Drugo, ograničiti treba partitokraciju koja se svodi na – kvazidemokraciju. To se odnosi na one sredine u kojima dvolični političari građane drže zarobljenicima zastarjelog i neučinkovitog modela upravljanja, pa primjerice, rigidnu centralizaciju na nacionalnoj razini žele imati u – svojoj sredini. Primjeri takve vlasti nisu samonaprijed navedene sredine. Zbog „mentalnog zdravlja“ političara i građana ograničiti treba, i to na najviše dva mandata,izbor ne samo za načelnike, gradonačelnike i župane, nego i za obnašanje vlasti političke stranke. Svi oni nakon dva mandata mogu jedino – u oporbu.

Razlog takvih promjena je u činjenici što predstavnička demokracija političarima dopuštapoštovanjeforme, a ne i sadržaja demokracije. Da bi se to spriječilo donijeti treba Zakon o direktnoj demokraciji. On bi pomogao da se spasi barem nešto od sadržaja demokracije i promijeni društvena „klima“.Jer nakon tri desetljeća „legalnog“klijentelizma, manjih ili većih korupcijskih afera,potrebne sunavedene promjene. Vrhuške političkih stranaka neće otići u povijest, ali promijeniti će se njihove pozicijeodnosno nadležnosti i ponašanje. Primjerice, prestatiće biti vlast koja imapretjeranu i ničim opravdanu kontrolunad građanima i medijima. Drugo, građani će osim prava na sudjelovanje u donošenju odluka imati i – obaveze. Treće, nestranački stručnjaci će imatitakvo mjesto u društvu da njihovo znanje i vještine dođu do punog izražajai utječu na razvoj i napredak lokalne i šire zajednice.

Foto: Ilustracija

NAJČITANIJE