15.1 C
Poreč
Ponedjeljak, 6 travnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica HRVATSKA Lokalna i nacionalna politička oligarhija - piše Mirko Štifanić

Lokalna i nacionalna politička oligarhija – piše Mirko Štifanić

Lokalna zajednica Ustavom je definirana kao „lokalna samouprava“ pa sukladno tome treba biti mjesto gdje građani mogu izravno izražavati svoje mišljenje i prijedloge te sudjelovati u donošenju odluka koje se odnose na njih i na mjesto življenja. No, je li to u stvarnosti tako?

Lokalni vlastodršci i (ne)komunikacija s građanima

Lokalna samouprava, zamišljen kao idealni sustav, na našim prostorima ne funkcionira nego „samoupravljaju“ samo političari dok su građani isključeni. Na taj način političari, kao dobro organizirana grupa, čvrsto drže svu vlast i moć u svojim rukama, a nerijetko postaju – strahovlast.

Radi se o formalno demokratskom, a u stvarnosti kvazi demokratskom sustavu koji opasno naginje stranačko – autoritarnom režimu. Osnovno obilježje takvih ,,demokracija” je to što nema i ne želi se uspostaviti komunikacija građana s vlašću.

U zbilji vlast je sastavljena i pripada samo političarima koji se odvajaju od građana i ponašaju kao njihovi vladari ili suvremeni robovlasnici te funkcioniraju kao vladajuća oligarhija. To je dugogodišnji problem te kompleksni fenomen od kojeg ovisi sadašnjost i budućnost građana prije svega na lokalnoj razini, ali utječe i na stanje i odnose na nacionalnoj razini.

Građani su u podređenoj poziciji. Oni su marginalizirani i potlačeni u odnosu na oligarhiju koja je na vlasti. Drugim riječima, umjesto lokalne demokracije kao vladavine građana, vlast je u rukama vrhuške „vladajuće“ političke stranke (ili „složnih“ vrhuški nekoliko stranaka). Oni, sa svojom svitom, danas predstavljaju suvremenu političku oligarhiju.

Neposrednom  demokracijom protiv političkih oligarha

U takvim uvjetima, na lokalnoj i nacionalnoj razini, politika predstavlja mrežu interesa pojedinaca te je pogodna za klijentelizam i korupciju, eroziju demokracije i marginaliziranje građana.

Lokalna oligarhija manipulira i krivo predstavlja načelo supsidijarnosti, tj. da ono što se može bolje rješavati na lokalnoj razini ne treba biti prenijeto u nadležnost nacionalne.

Naime, to načelo može funkcionirati samo ako je na lokalnoj razini na djelu neposredna demokracija. Jer, ako nije, onda je supsidijarnost samo sredstvo u funkciji lokalnih političkih dužnosnika i institucija s kojima lokalna politika upravlja. Drugim riječima, samo neposredna demokracija omogućava da se supsidijarnost ostvaruje kroz zajedničko prepoznavanje potreba cjelokupne društvene zajednice u cilju stvaranja zajedničkog dobra. To za sada nije slučaj ni u Rijeci, ni u Istri! Nažalost, ni u mnogim drugim lokalnim sredinama.

 Je li kultura ,, prava na grad” u usponu?

Supsidijarnost,  ur-političari (kako bi rekao Umberto Eco)  uz podršku ur-novinara i ur-znanstvenika nastoje osnažiti širenjem parola o decentralizaciji i regionalizaciji kao navodnoj obrani od „maćehinske“ nacionalne vlasti.

Pritom je stvarni cilj samo prenošenje nadležnosti birokracije i oligarhije sa nacionalne razine, na gradsku i regionalnu oligarhiju i time se stvara prostor za svakojaku manipulaciju. I što je najnepoželjnije – to znači negaciju prva građana na lokalnu demokraciju, ili „pravo na grad“ te onemogućavanje aktivnog građanstva što pogoduje  usponu autoritarizma.

U stvarnosti, međutim, kultura „prava na grad“ je sve snažnija te ima izgleda da uskoro uspije u Zagrebu. U Rijeci, nažalost, ne postoji niti u tragovima, a primjerice, u Puli provodi se kao milost lokalnog vladara i njegove svite koji navodno znaju što građanima treba, bez da ih o tome pitaju za mišljenje.

U lokalnim zajednicama gdje takve kulture nema manipulacije političara padaju na plodno tlo i pridonose stvaranju općeg nepovjerenja građana u političare, političke stranke i institucije sustava. Umjesto da građane potaknu na građanski aktivizam, u Istri i Puli, opća rezignacija pretvara ih u pasivne promatrače i svojevrsnu masu s kojom se lako manipulira, a oligarhija profitira.

Jedini pravi smisao demokracije na lokalnoj razini je neposredna demokracija

Daleko je to od ideala demokracije, a potpuno suprotstavljeno neposrednoj demokraciji. U biti, jedini pravi smisao demokracije na lokalnoj razini je neposredna demokracija. Međutim, ona je moguća i na nacionalnoj razini, što potvrđuju primjeri nekih europskih država, poput skandinavskih ili primjer  Švicarske, gdje vlast uključuje građane u prepoznavanju potreba lokalne zajednice.  Sasvim sigurno imovinske kartice političara ne bi bile takve kakve jesu ni u Zagrebu, ni u Istri da lokalna i nacionalna oligarhija nije izvrnula smisao i model demokracije i da poštuje svoje građane!

Foto:laprivaterepubblica.com

NAJČITANIJE