0.8 C
Porec
Četvrtak, prosinac 12, 2019
iVijesti banner
Naslovnica ISTRA Muzej posvećen istarskom maslinarstvu

Muzej posvećen istarskom maslinarstvu

JEDINSTVEN MUZEJ POSVEĆEN ISTARSKOM MASLINARSTVU Ovdje turisti napokon počinju razumijevati da postoji velika razlika između “ulja iz marketa” i vrhunskog ulja.

Prva asocijacija na maslinarstvo i maslinovo ulje je tradicionalnost, konobe i kušaonice. No, mi smo imali ideju da Pula dobije jedan prostor sa suvremenim izričajem, pojašnjava vlasnica Lorena Boljunčić okolnosti pod kojima je počela surađivati upravo s dizajnerom Željkom Burićem

Početkom 2017. tamo je još uvijek bila samo stara austrougarska zgrada, tek dio oronulog skladišta nekadašnjeg tekstilnog diva Arena Trikotaže. Ruglo starogradske jezgre u Prolazu sv. Teodora u Puli. A onda su vlasnica tvrtke “Idea Istra” Lorena Boljunčić i dizajner interijera Željko Burić, točnije njegov studio Fabrika, zasukali rukave. Krajnji proizvod je sad već poznata Kuća maslinovog ulja – Museum olei Histriae, jedinstven muzej posvećen istarskom maslinarstvu i maslinovom ulju za čije je uređenje Burićeva tvrtka prošlog tjedna osvojila prvo mjesto u kategoriji interijera na ljubljanskom mjesecu dizajna, manifestaciji “Big See”, piše glasistre.hr.

– Htjeli smo napraviti jedan gradski suvremeni, kulturno turistički proizvod, koji će odisati modernošću. Inače je prva asocijacija na maslinarstvo i maslinovo ulje tradicionalnost, konobe i kušaonice. No, mi smo imali ideju da Pula dobije jedan prostor sa suvremenim izričajem, pojašnjava Lorena okolnosti pod kojima je počela surađivati upravo sa Željkom. Iako ga u to vrijeme nije poznavala, bila je upućena u njegov rad i prostore koje je dizajnirao.

Iznenađeni

Iz Fabrike su skromni. Zasluga, kažu, ionako nije samo njihova. Poručuju da je naglasak na muzeju kao kompletnom projektu. Nagrada ih je, vele, iznenadila. I to prvenstveno zato što nije inicirana njihovom prijavom na natječaj, već pozivom na dodjelu, već gotov čin. Niti Lorena, niti Željko nisu znali da je muzej bačen u bubanj i oboje ističu da su u uređenju sudjelovali i grafički dizajneri Gordana Brborović te Dražen Kirin.

– Dosad smo sve nagrade primali tapšanjem po lijevom ramenu, šali se Željko, čiji studio proizvodi grafički i produkt dizajn još od 1988. godine. Otada je Fabrika sudjelovala u nizu projekata interijera za investitore iz područja bankarstva, turizma, vinarstva, hotelijerstva i artističkih instalacija.

Prostor muzeja uređen je u modernom industrijskom, minimalističkom štihu. Svijetao je, prozračan, a iako prepun detalja, u oku promatrača ne pobuđuje kaotičnost. Prevladavaju zagasite boje, crna i siva, dok je od materijala premoćno drvo. Velik je 450 četvornih metara i podijeljen je u tri djela: prodajni, muzejski i degustacijski. U središnjem dijelu izložena je skulptura masline akademskog, nedavno preminulog kipara Josipa Diminića. Svaka sitnica ima svoje mjesto, pa su tako pločice u kušaoni ujednačene s onima u prodajnom dijelu. Željko je, govori Lorena, bio pedantan, a to se vidi i po tome što su boju zidova ujednačavali s pročeljem susjedne zgrade. Mislio je, napominje Lorena, na apsolutno sve. I zato je upravo on najviše zaslužan jer ambijent zrači toplinom.

Pohvale

– Znala sam da će on ovaj prostor osuvremeniti i obnoviti na pravi način. Svojim je kreacijama potpuno oživio prostor s tek nekoliko vrsta materijala, sa zadovoljstvom priča Lorena te naglašava da se u njezinom muzeju gosti zaista osjećaju ugodno. Turisti iz cijelog svijeta joj često komplimentiraju i komentiraju da bi tako uređen prostor bez puno razmišljanja mogao biti i dio centra metropole poput Berlina.

Željko pak bez prevelikih pretenzija govori da ga veseli što je muzej izvanredno posjećen i da je ulica Sv. Teodora spojila kopno i more. Bilo bi mu, kaže, još draže kada bi takvih inicijativa u Puli bilo više, kada bi ih ubuduće promicali investitori, ali i Grad.

– Zadatak uređenja je veoma lak, ako investitor zna što hoće, a onda mi sve okrenemo naopačke, govori i napominje da su mu ideje voditelja po kojoj je stvarao bila pozicija zapuštene zgrade i zanimljiva arhitektura 30-tih godina, oživljavanje novoga sadržaja u centru grada i iskrenost u podršci investitoru za pothvat.

Lorena priznaje da joj do prije deset godina tekuće zlato nije značilo bogzna što. No, onda je jednom prilikom odnijela masline iz obiteljskog maslinika na preradu, gdje se prvi put susrela s novim načinom obrade maslina, kao i mirisnim uljima. Tada je shvatila da je taj proizvod nešto sasvim drugačije od onog što je zamišljala. Po struci povjesničarka umjetnosti, uskoro je krenula proučavati povijest maslinarstva.

– Maslinovo ulje se iz Istre izvozilo još u prvom stoljeću po Europi. To znamo prema nalazištima, unikatnim amforama koje su se proizvodile u Fažani i Poreču, a pronađene su u sjevernoj Italiji, Njemačkoj i Panoniji. Tako postoji i niz sačuvanih citata koji pokazuju da je u to vrijeme istarsko maslinovo ulje bilo izuzetno cijenjeno. U pulskom statutu 1.500 godine je, recimo, bilo nekoliko točaka o ulju, na primjer koliki su porezi, što pokazuje da je u to vrijeme bilo važno, pojašnjava Lorena.

U muzeju se tako, osim kupnje vrhunskih ulja, može naučiti razlika između tradicionalne i moderne prerade maslinovog eliksira, kada je najbolje brati maslinu, a kada je orezati, zašto su vrhunska ulja skupa i kako istančati čula te analizirati sva organoleptička svojstva masline. Turisti također ubrzo saznaju da zelena i crna maslina nisu dvije različite sorte i zašto se maslinovo ulje kuša u prozirnim čašicama.

– Odlučila sam da bi sve te pojedinosti bilo lijepo prezentirati u jedan zaokruženi projekt, gdje poanta nije samo povijesni pregled ili čitanje o tome kako se proizvodi ulje, nego spojiti sve segmente maslinarstva s jednom degustacijom, odnosno edukacijom, objašnjava Lorena, inače i autorica izložbe, koja tvrdi da su turisti oduševljeni znanjem kojeg upiju u muzeju. Izađu, veli, promijenjeni jer nauče da nisu sva ulja ista. Ovdje napokon počinju razumijevati da postoji velika razlika između “ulja iz marketa” i vrhunskog ulja.

A upravo je kvaliteta istarskih maslinara Lorenu potaknula da zaista s tolikim žarom krene u ovaj projekt. Da nisu toliko dobri, priznaje, malo je izgledno da bi danas postojala Kuća maslinovog ulja, piše glasistre.hr.

– Naši maslinari šalju ulja na međunarodna natjecanja, a to je i nama važno jer se time potvrđuje kredibilitet. Ljudi se vraćaju u muzej, zovu i preporučuju nas prijateljima, traže da im pošaljemo ulja u razne dijelove svijeta, govori Lorena.

NAJČITANIJE

- Advertisement -