13.9 C
Porec
Ponedjeljak, studeni 18, 2019
iVijesti banner
Naslovnica KULTURA Otkriveni fosil/ Kratka priča Robija Selana

Otkriveni fosil/ Kratka priča Robija Selana

Hodao je plažom nogu pred nogu zamišljeno klimajući pri svakom koraku: mučila ga je dvojba objaviti ili ne objaviti?

Da im je lubanja bila dovoljno velika za mozak poput našega, to je bilo poznato, a k tome su nalazišta upućivala na mogućnost sustavnog gniježđenja, ali stijena se još nikada nije tako pravilno rascijepila i otkrila “nasmijani”, do u tančine očuvan kostur, a uz njega, još važnije, otisak štapa prekrasno ornamentiranog likovima njegove i drugih vrsta iz tog doba!
Razumna bića s priborom za rad prije šezdeset milijuna godina, to se ne uklapa u službeno tumačenje razvoja živih bića Zemlji. Navući će bijes na sebe, kljucat će ga nemilice, možda i doslovno. I već će oni naći protuargumente.

Ako im je mozak i bio velik kao naš i ako su se znali služiti priborom, to još ne znači da su se ponašali razumno jer mnoge životinje s pozamašnim mozgom samo slijede instinkte, a kamenčiće i grančice da bi nešto razbile ili dohvatile upotrebljavaju one sa skromnom bijelom masom u glavi. Za ornamente na štapu reći će da su njegova pareidolija nastala iz želje za slavom i da su zapravo tragovi grizenja štapa ili nekog drugog mehaničkog utjecaja.

Uostalom, uvijek može tamo neki šepuravi reći da je paleontologija zabavna stvar, ali da je ludost izvoditi ozbiljne zaključke o životu milijunima godina u prošlosti samo na temelju nečega što je slučajno bilo nečim tako zgodno zatrpano da je u kamenu koji se iz toga stvrdnuo ostavilo svoje jasne obrise.

Stao je i pogledao unatrag, na niz troprstih otisaka koje je ostavio u vlažnom pijesku. Sada bi ih pijesak zbog nekog, recimo, potresa trebala zatrpati prije nego ih valići izbrišu i to tako da ih netko za tko zna koliko milijuna godina otkrije kao udubljenja u kamenu. A kad bi našao samo njih, kako bi išta mogao saznati o civilizaciji u kojoj živi? Pa, i oni čiji je fosil otkrio mogli su u stotinjak tisuća godina razviti civilizaciju poput njegove i ta je civilizacija potom mogla propasti, a da od nje nije ostao ni trag tragova! Barem ne vidljivih tragova.

E, kada bi se još nešto onakvoga rastvorilo pred njim! Ali, to što su pronašli jedan fosil ne znači da će ih pronaći još – mogli bi kopati do kraja života i više ništa ne pronaći.
Lahor načas zastruji jače i namreška more; valići požure rasprostrijeti se po žalu. Otisci njegovih čaporaka začas postanu plići i nejasniji.

Dosta kupanja za danas, ali još jedno praćakanje, zašto ne? Uđe u more do koljena, čučne se, zagrabi ga krilcima i rasprska ga poslabinama i preko leđa. Prijalo je.

Dok je išao prema sjeni mangrova u kojoj je ostavio odjeću sunce mu je osušilo paperje, pa mu ručnik nije ni trebao. Papagajskim kljunom dohvati majicu, zavitla je u vis, pa je, imajući na umu smjer vjetra, dočeka je tako da mu je glava prošla kroz okovratnik, a krilca kroz rukave. Potom jednom, pa drugom nogom navuče hlače i zakopča ih povlačeći kljunom smičak.

Ono mu je praćakanje razbistrilo um: neće objaviti! Ionako nitko od studenata koji su čeprkali okolo nije primijetio kada se stijena rascijepila, a on je, nakon nekoliko trenutaka nevjerice, sve to brže – bolje zagrnuo zemljom. Kada se vrati, zatrpat će stijenu do kraja i reći da ovo mjesto nije vrijedno daljneg istraživanja jer ništa ne pronalaze i onda će te, kako se to voli reći, goluždravce povesti na kopanje što dalje odatle. Možda jednog dana netko ipak otkrije to epohalno nalazište, možda negdje drugdje otkrije nešto slično i objavi to, ali onda neka ga sreća ne napusti jer trebat će je više nego ikada.

Godila mu je pomisao da se za nekoliko dana vraća u jato. Vratit će se u golemo, šareno, bučno jato sastavljeno od bezbroj manjih podjata u kojima se zna što, tko, kako i kada treba reći, pa sve teče ustaljenim redom i tokom i svoj veliki mozak uopće ne trebaš naprezati.

Požurio je prema žalu iza šume na kojemu su ga čekali studenti.

Nije mogao ni naslutiti da će more koje mu briše tragove jednog dana dobiti ime Thetis i da će se ovuda umjesto žala protezati cesta kroz Tušilović kod Karlovca. Isto tako ni u snu nije mogao pretpostaviti da je taj topli ljetni dan prema Gregorijanskom kalendaru bio 5. kolovoza 23.674.591 godine prije nove ere i da će to vrijeme znanstveno nazivati Eocen ili doba ptica.

Ipak, mogao je pomisliti da možda nitko nikada, nakon što njihova civilizacija jednoga dana tko zna kako i zašto ugasne neće pronaći niti jedan jedini fosil iz te godine.
Ima ih, ali neće ih naći!

Niti fosile koji milijun godina mlađe, niti koji milijun godina starije. A ni onoga kojega je on otkrio, pa zatrpao.

(Robi Selan)

NAJČITANIJE

- Advertisement -