0.8 C
Porec
Četvrtak, prosinac 12, 2019
iVijesti banner
Naslovnica KOLUMNE Piše dr.sc. Mirko Štifanić: HOĆE LI POLITIČARI-PSIHOPATE EUTANAZIRATI DEMOKRACIJU

Piše dr.sc. Mirko Štifanić: HOĆE LI POLITIČARI-PSIHOPATE EUTANAZIRATI DEMOKRACIJU

Profesor Adriano Segatori:’Psihopat’ nije uvreda

Knjigu “Profili hrabrosti” svakako vrijedi pročitati. U njoj John F. Kennedy govori o američkim senatorima i guvernerima koji su u izvjesnom razdoblju američke političke povijesti odigrali značajnu ulogu svojim beskompromisnim stavom i političkom hrabrošću. To su bili ljudi kojima se on divio i od kojih je mnogo naučio.

Ta nas knjiga treba potaknuti da si postavimo pitanje, kakvim se političarima divimo danas u Istri, Rijeci, ili drugim dijelovima Hrvatske? Kakve su oni osobe?

Prosječno obrazovani i pomalo lijeni, ili uplašeni građani, nažalost, ne mogu ih objektivno ocijeniti. U traženju realnog odgovora može pomoći  profesor Adriano Segatori, ugledni psihijatar i psihoterapeut, član znanstvenog odjela „Pravne psihologije i forenzičke psihijatrije” te član „Talijanske akademije forenzičnih znanosti”. On je opisao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Njegovo mišljenje može, uvjetno, koristiti za analizu i drugih političara, pa tako i istarskih, riječkih, ili drugih u RH. 

Segatori kaže da se radi o – psihopatu i dodaje da pojam ‘psihopat’ nije uvreda. Pritom ističe da velika američka psihologinja, Nancy McWilliams, doslovno kaže kako ‘psihopatske osobnosti dosegnu najvišu razinu u američkoj administraciji’. Dalje, da psihopat može biti i devijantan, i to nedvojbeno, ali ako je dobro organiziran, kulturno i intelektualno, može doći do najviših vrhova financija ili politike… Nadalje, da osobnost psihopata karakterizira ‘površni šarm’ i određena ‘privlačnost’. Međutim, može doći do problema kada nastanu proturječja.

Građani nisu svjesni opasnosti 

Profesor Segatori je proučavao izbor novog predsjednika Francuske, gledao snimke, njegove govore, izraze i geste. Između ostalog izjavio je da se kod Macrona vidi porast histerije kada primijeti da prema njemu nedostaje divljenja, jer se tada u problemima nađe njegovo lažno ‘ja’ i njegov jadni identitet. Osim toga, novoizabranog predsjednika odlikuje velika teatralnost, što se također podudara s učenjem kojeg je dobio od svoje zavodnice (Brigitte), koja je bila i učiteljica scenske umjetnosti. Problem je u tome što je sada ‘pacijent’ na čelu Francuske.

Psihopat je sam po sebi nepouzdan, ali sa svojim površnim šarmom uspijeva prevariti drugu stranu. Kod njega nikada nije bilo kajanja, čak i kada je govorio o bezubima, kako naziva siromašne, kada je vrijeđao rudare, rekavši da su to samo ovisnici o duhanu i alkoholičari, ili kada je žene nazvao glupima i neznalicama, ističe Segatori i dodaje: Naravno, kasnije se pravdao da je ‘krivo protumačen’. Sigurno on to nije htio reći i potpuno nesvjestan je otkrio tijekom kampanje u kojoj se suočavao s Marine Le Pen, jer on ne može prihvatiti da mu je žena suparnik. No, problem je što on zaista vjeruje u to što je rekao, ali taj osjećaj prezira prema ljudima ne može pokazati. On dolazi iz nesvjesnog. Tada se ispravlja, ali racionalno i bez grižnje savjesti, jer ne želi priznati krivicu.

Segatori ističe da bez nekoga poput Brigitte, sve ostalo postaje teško održivo. Dakle, novi je predsjednik izuzetno opasan, upravo zbog svoje velike krhkosti. Macron, poput svih psihopata, radi samo za sebe, a svi ostali su mu puki instrumenti potrebni da dokaže vlastitu veličinu, zaključuje profesor, koji se pita, je li itko svjestan opasnosti u koju srlja.

Osim ove profesorove analize vrijedi istaknuti da je Macron u nekoliko zadnjih dana napravio dvije stvari: 

  1. a) stavio veto na početak procesa pridruživanja Sjeverne Makedonije i Albanije prema EU, te 
  2. b) izjavio da je BiH vremenska bomba koja otkucava odmah pokraj Hrvatske i koja se suočava s problemom povratka džihadista.

Kako će to utjecati na EU i BiH tek će se vidjeti. 

Psihopati na vrhu vrhova financija i politike

Nama Macron treba biti poticaj da mnogo pažljivije pratimo ponašanje naših političara. Zbog toga vrijedi ponoviti obilježja na temelju koji naše političare možemo smatrati „psihopatima“. Radi se o sljedećim obilježjima: 

  • Rade bez grižnje savjesti.
  • Ne žele priznati krivicu.
  • Pokazuju prezir prema ljudima.
  • Svojim površnim šarmom uspijevaju prevariti drugu stranu. 
  • Kod njih nikada nema kajanja.
  • Pravdaju se da su ‘krivo protumačeni’.
  • Rade samo za sebe, a svi ostali su im puki instrumenti potrebni da dokažu vlastitu veličinu.
  • Kod njih se vidi porast histerije kada primijete da prema njima nedostaje divljenja, jer se tada u problemima nađe njihovo lažno ‘ja’ i njihov jadni identitet.

To je važno znati jer političar-psihopat može biti i devijantan, ali ako je dobro organiziran, kulturno i intelektualno, može doći do najviših vrhova financija ili politike.

Mi smo „Mesije“, a oni „Sotone“

Ne moraju naši političari imati sva nabrojana obilježja pa da se za njih može reći da su – psihopati. Možda je dovoljna i sama činjenica što za sebe osiguravaju sav sadržaj demokracije, tj. svu vlast i moć, a građane svode na davatelje glasova. Drugo, psihopati mogu biti oni koji pred fotoaparatima ili tv-kamerama imaju uvijek namješteno lice i ponavljaju istu demagogiju. Treće, to su oni političari koji sebe predstavljaju kao „Mesije“, a druge kao „Sotone“. Jer, ono čime se služe su samo „ljestve“ koje političarima-psihopatima omogućavaju osvajanje institucija i penjanje na vrh vrhova društva. U svakom slučaju kod nas nedostaje stručna, tj. profesionalna i nepristrana analiza. Umjesto nje pristrani ili od političara egzistencijalno ovisni novinari i znanstvenici neobjektivno opisuju ponašanje političara. Takvi političari, novinari i znanstvenici narod mogu voditi prema začelju EU.

U lokalnim zajednicama, primjerice, oni će „uspješno“ voditi županiju ili grad u kojima će biti narušeno povjerenje u političke stranke, pravosuđe, državno odvjetništvo, policiju… Međutim, ako političari misle da građani to ne mogu dokazati te „svojim gubernijama“ nastave vladati, u biti, na jednostranačkom principu i postanu nedodirljivi slično onima u autoritarnim, jednopartijskim, ili  možda fašističkim režimima, onda su na „pravom“ putu eutanaziranja demokracije.

Davor Šišović: Novinarstvo je leš kojeg političari dodatno cipelare…

Radi se o demokraciji koja nije za građane. Ona koristi političarima-psihopatima. Kako oni funkcioniraju? Je li moguć uspon (i)legalne korupcije, ili neke vrste suvremene mafijaške kulture? 

Političari ne smiju imati monopol za odgovore na takva pitanja i/ili dvojbe! Da bi se stvarno odgovorilo na to pitanje profesor Adriano Segatori upozorava na dvije stvari. Prvo, proučavati treba naše političare, gledati snimke, njihove govore, izraze i geste te analizirati način na koji obnašaju vlast i kako donose odluke važne za građane, kako troše novac, kome daju i zbog čega koncesije, itd.. Drugo, ne prihvaćati izjave političara kao apsolutnu istinu o njima i njihovom obnašaju vlasti i to u uvjetima u kojima je, kako kaže Davor Šišović: „Novinarstvo leš kojeg političari dodatno cipelare iako odavno beživotno leži na tlu“. 

NAJČITANIJE

- Advertisement -