16.4 C
Poreč
Nedjelja, 7 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Piše Mirko Štifanić: „Tragični optimizam“ ili „odustajitis“, pitanje je sad!

Piše Mirko Štifanić: „Tragični optimizam“ ili „odustajitis“, pitanje je sad!

Biti optimističan i odgovorno djelovati ili odustati unatoč lošim izgledima?

U potrazi za odgovorom na ove dvojbe pomoći može prof. dr. Viktor Frankl. On u knjizi „Čovjekovo traganje za smislom“ piše:  Zapitajmo se najprije što se smatra „tragičnim optimizmom“, te dodaje:

To ukratko znači da osoba jest, i ostaje, optimistična unatoč „tragičnoj trijadi“… koja se sastoji od onih aspekata ljudske egzistencije koji se mogu obuhvatiti: (1) boli, (2) krivnjom i (3) smrću… Kako je moguće reći ‘da’ životu unatoč svemu ovome? Ili da preoblikujem pitanje: Može li se zadržati potencijalni smisao unatoč njegovim tragičnim aspektima da život ima smisla u svim uvjetima, čak i u onim najbjednijim? A to, nadalje, pretpostavlja postojanje ljudske sposobnosti da negativne aspekte života kreativno preokrene u nešto pozitivno ili konstruktivno. Drugim riječima, najvažnije je da se iz svake situacije izvuče ono najbolje. Međutim ‘najbolje’ je ono što se u latinskom naziva ‘optimum’ – iz tog razloga govorim o tragičnom optimizmu, odnosno o optimizmu u tragediji i s obzirom na ljudski potencijal koji, u svojem najboljem izdanju, uvijek omogućava: (1) da se patnja pretvori u ljudsko postignuće; (2) da se iz osjećaja krivnje stvori prilika da se pojedinac promijeni nabolje i (3) da se iz prolaznosti života izvuče poticaj za odgovorno djelovanje.

No ne smije se zaboraviti da optimizam nije nešto što se može narediti ili zapovjediti. Čovjek se ne može natjerati da bude optimističan pod svaku cijenu, unatoč lošim izgledima, unatoč beznadnosti. A ono što vrijedi za nadu, vrijedi i za dvije preostale komponente trijade s obzirom na to da se ni nadanje ni ljubav ne mogu ni zapovjediti… Za srećom se ne može težiti: ona mora proizaći. Čovjek mora imati razloga „biti sretan“. No čim ga nađe, automatski postaje sretan. Kao što vidimo, ljudsko biće ne teži za srećom nego je u potrazi za razlogom da postane sretno ostvarivanjem potencijalnog smisla, postojećeg u određenoj situaciji…

Kao što pojedinačno traganje za smislom rezultira uspjehom, ne samo da ga čini sretnim nego i sposobnim da se nosi s patnjom. A što se događa kad je nečije tapkanje za smislom uzaludno? To itekako može rezultirati fatalnim stanjem. Prisjetimo se, primjerice, što se katkad događalo u ekstremnim situacijama poput onih u logorima ratnih zarobljenika ili koncentracijskim logorima. U ovim prvima, kako sam saznao od američkih vojnika, kristalizirao se obrazac ponašanja koji su nazivali ‘odustajitis’ („give-up-itis“).

Postoje dvije mogućnosti

Ove rečenice profesora Frankla nas podsjećaju na ono s čime se suočavamo svaki dan, tj. na covid 19 i posljedice koje će nedvojbeno uslijediti, ali još ne znamo kakve će sve biti. Možda najteže posljedice mogu biti u obliku jednostranih i autoritarnih odluka ako će se Vlada pozivati da je bila uspješna kroz djelovanje Nacionalnog kriznog stožera te da je to navodno garancija da će sve iduće odluke biti najbolje. U takvim, potencijalno tragičnim uvjetima postoje dvije mogućnosti:

Pozitivna se sastoji u optimizmu i aktivizmu građana, struka i profesija te prije svega sindikata koji sve negativne aspekte aktualne situacije kreativno i odgovorno mogu preokrenuti u nešto pozitivno i konstruktivno odnosno ono najbolje.

A negativna odnosno ‘odustajitis’ i te kako može rezultirati fatalnim posljedicama. ( M. Š )

Foto: Little Arrow

NAJČITANIJE