13.9 C
Poreč
Petak, 29 svibnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić: „ENGLEZI“ VODE HRVATSKU U „ČILE“?

Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić: „ENGLEZI“ VODE HRVATSKU U „ČILE“?

Percepciju da je stanje u društvu na lokalnoj ili nacionalnoj razini dobro i pozitivno, ili suprotno, nameću političari i mediji. Građane se ponekad pita što misle o tome, ali rezultati njihovih odgovora aktualni su najčešće samo jedan dan. 

Već drugog dana građanima se nameće nova tema, najčešće ideološko isključiva, odnosno nova „kost za glodanje“, a stanje u društvu se (pre)malo mijenja na bolje. 

U takvim uvjetima stvarni problemi, kako bi rekao Konfucije, građanima se čine dalekima pa o njima ne razmišljaju. On dodaje da će građani biti puni briga kada im se problemi približe. 

Ne samo zbog učitelja, koji su tu lekciju naučili te s razlogom krenuli u štrajk, takve mudre misli su korisne kada se analizira eksplozivno stanje u Ekvadoru, Boliviji ili Čileu. A još više ako želimo odgovoriti na pitanje – jesmo li mi na „putu za Čile“? 

O čemu se radi?

Kad se govori o stanju u Čileu kao problemi ističu se korupcija, gospodarska kriza, slabi rast plaća i standarda građana, velike nejednakosti između bogatih i moćnih te siromašnih i obespravljenih za koje demokracija znači samo davanje glasa na navodno slobodnim izborima. I – ništa više!

Osim toga, sve se privatizira te „reže“ socijalna država, zdravstvo, školstvo… Ali i demokracija. Radi se o neoliberalizmu koji je rođen u Čileu, ali, kako ovih dana ističu prosvjednici, u toj zemlji i – umire.  

Činjenica je da se radi o neoliberalizmu, tj. sustavu u kojem su radnici, učitelji, mlada generacija, ali i umirovljenici, prepušteni na milost i nemilost onih kojima su dali svoj glas. 

Poruke koje se mogu čuti od građana Čilea, a odnose se na političare, su: „Ismijavaju nas“! „Poigravaju se s nama“! „Tražimo da nas poštuju jer mi smo ljudi“! „Tražimo pravdu“! „Tražimo neposrednu demokraciju“!…

Iako se između stanja u Hrvatskoj i Čileu ne može staviti znak jednakosti, istaknuti treba sličnosti naprijed opisanog stanju u Čileu sa stanjem u Hrvatskoj. Jedna profesorica je rekla: Ne znam jesmo li na putu za Čile. Danas su u školi govorili da jesmo. Nakon jučerašnjeg trubljenja, činilo se da – jesmo. 

Osim toga upozoriti treba na barem dva konkretna problema koji ne moraju, ali mogu, voditi prema našem – „putu za Čile“.

Prvo, podaci Eurostata pokazuju da 275 tisuća građana Hrvatske imaju ugovore na određeno vrijeme. Nažalost, takvim ugovorima najviše su pogođeni mladi Hrvati kojih je gotovo 50 posto. U tu skupinu spadaju i brojni mladi učitelji koji su također žrtve (anti)kulture aktualne vlasti. Osim njih u istoj su poziciji i asistentice, odnosno pomoćnice u nastavi za učenike s posebnim potrebama. One zbog toga ne mogu biti niti članice Sindikata. U biti, nigdje ne pripadaju, a škole ih trebaju.

Drugo, zabrinjavajuća je poruka koju je predsjednik Vlade uputio učiteljima koji su ispred zgrade Vlade štrajkali šutnjom. Jer, ne radi se o krivnji učitelja, nego o premijerovoj „zasluzi“. Sporni dio poruke glasi: „…dovodimo se u situaciju da će djeca teško nadoknaditi dane koje nisu odradili u školi, da će možda biti u pitanju dio blagdana, odgoda mature, možda odgođeni i prijemni ispiti na fakultetima«.

Premijer, ali i ministri koji ne smiju imati svoje pa ponavljaju njegovo mišljenje, se pravi „Englezi“?  Ili, kako je rekao jedan nastavnik – “Mi u kope, on u špade”. Vode li, onda, takvi „Englezi“ Hrvatsku u Čile? Za sada se, osim drugih, nameću dva zaključka. Prvi, da je u gospodarstvu evidentan nedostatak radnika, a drugi da je u Vladi evidentan nedostatak razumnih osoba koje vode odgovornu politiku i grade održivo društvo. Komuniciranje ministrice Divjak uglavnom je „enigmatično“ odnosno zagonetno, tajanstveno, nedorečeno.

U svakom slučaju ogromna podrška građana, ali i većine novinara odnosno medija, potvrđuje da se radi o velikom društvenom problemu te da učitelji ne vode Hrvatsku prema putu „za Čile“, nego „iz Čilea“!

Na potezu je Vlada za koju možda ne vrijedi tvrdnja da je najgora do sada. Međutim, umanjivanje svoje odgovornosti, jednostrano i negativno spominjući prethodne Vlade, te tipičan primjer manipulativnog isticanja „veličine“ prosječne plaće, ili stotina milijuna i milijardi izdvojenih za školstvo, u cilju zaobilaženja konkretnog problema u vezi nepravednih i ponižavajućih koeficijenata za učitelje, govori suprotno. Želi li aktualni premijer na djelu, a ne samo na riječima, pokazati da Hrvatsku ne vodi prema „putu za Čile“ hitno treba učiniti ono što je najvažnije, a to je da shvaća da je položaj učitelja ponižavajući i društveno štetan te da je rješavanje njihovih zahtjeva samo početak procesa prevladavanja problema u sustavu školstva.  

Na taj način potvrdit će da poštuje:

a) podršku roditelja koji podržavaju štrajk, te

b) Ustavno pravo djece na školovanje.

 

NAJČITANIJE