14.5 C
Poreč
Srijeda, 8 srpnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić: Umjetničko propitivanje petokrake, ili crvena riječka EPK-nekultura?

Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić: Umjetničko propitivanje petokrake, ili crvena riječka EPK-nekultura?

Iako još uvijek nije u potpunosti ni izvjesno hoće li u konačnici biti i realiziran, novi rad riječkog akademskog multimedijalnog umjetnika Nemanje Cvijanovića, »Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik« na vrhu Riječkog nebodera, već je izazvao veliku buru, ističe se ovih dana u članku s kojim se nastoji stati na stranu umjetnika koji navodno zastupa ljevičarske i antiglobalističke ideje, da „umjetnički propituje petokraku“ i to kao projekt koji je osmišljen za potrebe Rijeke kao Europske prijestolnice kulture (EPK).

U članku se građani dijele na: a) jedne koji s idejom riječkog umjetnika nemaju baš nikakav problem, b) druge koji s negodovanjem reagiraju na takvu pomisao, te c) na treće koji se zabavljaju s činjenicom da će ta ista zvijezda više od svega nalikovati besplatnoj reklami za poznatu marku piva.

U cilju opravdanja postavljanja »Spomenika crvenoj Rijeci« referira se na »zaboravljenu« zvijezdu petokraku koja je 1945. bila postavljena u povodu oslobođenja Rijeke. Na zvijezdi će biti 2.800 krhotina stakla što može podsjećati na 2.800 poginulih boraca u bitki za Rijeku, stoji u opisu ove umjetničke intervencije na mrežnim stranicama Rijeke 2020.

Je li moguće prihvatiti takav „spomenik“ kao dio kulturnog nasljeđa Rijeke? Ili se radi o nastavljanju trenda selektivnog i jednostranačkog prikazivanja jednog dijela povijesti u cilju održavanja mita o crvenoj Rijeci i podilaženje aktualnoj navodno „crvenoj“ vlasti? Ako je tako onda se radi o riječkoj EPK-nekulturi. Naime, petokraka može biti potvrda poštovanja 2.800 poginulih boraca u bitki za Rijeku. Međutim, ako se spominju samo ove žrtve a ne i one nakon oslobođenja Rijeke i to „pod crvenom zvijezdom“ onda se radi o iskrivljavanju povijesti i gradnji samo djelomično stvarnog identiteta Rijeke. U biti, gradi se lažni identitet na mitu o vječno crvenoj Rijeci. O čemu se radi?

Rovinjski pjesnik Ligio Zanini (1927.- 1993.) riječkom je povjesničaru Lucianu Giuricinu iznio 1990. godine svjedočanstvo o svojem iskustvu na Golom otoku. Sedamnaest godina kasnije, 2007. godine svjedočanstvo je objavljeno u knjizi Memorija Golog otoka koju je objavio rovinjski Centar za povijesna istraživanja. Djelo povjesničara sadrži 35 svjedočanstva Istrana i Riječana koji su prošli Golgotu Golog otoka. Uz to autor je izvršio popis žrtava političkog nasilja iz istarskog i riječkog područja koji su na razne načine proganjani u vrijeme Rezolucije Informbiroa. Odvedeni su na prisilni rad u raški rudnik i u rudnike boksita, pretučeni su, zatvarani u razne istražne zatvore i robijali su na Golom otoku i Svetom Grguru. Popis sadrži oko 470 imena što zorno prikazuje težinu i širinu političke čistke koja je, od 1948. godine provedena u Rijeci i Istri, a najviše u Puli. Sve to, ali još mnogo sličnog, potvrđuje da „umjetničko propitivanje petokrake“predstavlja prilog riječkoj EPK-nekulturi.

 

NAJČITANIJE