21.7 C
Poreč
Subota, 6 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica HRVATSKA Pohlepa - piše Mirko Štifanić

Pohlepa – piše Mirko Štifanić

Pohlepa je oduvijek predstavljala problem onim društvenim zajednicama koje su stremile ka pravednim i civilizacijskim standardima. Što su o njoj mislile povijesno poznate ličnosti?

George Bernard Shaw: Pohlepa za novcem izvor je svega zla.

Erich Fromm: Pohlepa je prirodna posljedica orijentacije na imanje. Pohlepnik, ma što bio sadržaj njegove pohlepe, nikada neće imati dovoljno ni biti zadovoljan. Pohlepa je rupa bez dna koja iscrpljuje čovjeka u beskrajnom pokušaju da zadovolji svoje potrebe, bez konačnog zadovoljstva.

Indijanski poglavica Seattle: Prema majci Zemlji i prema bratu nebu odnosi se (bijeli čovjek) kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati i prodati poput stoke ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti Zemlju i za sobom ostaviti samo pustoš.

 Najveći problem su pohlepni političari

Za neke ljude se može reći da su pohlepni. To možda stvara probleme u obitelji, ili susjedstvu? No, najopasniji su problemi koji pohlepni političari stvaraju u općini, gradu, županiji ili Državi. Odnosno, koji se ponašaju kao lopovi i prevaranti, kako je isticao Sokrat, te dodao: To će im omogućiti demokracijanastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije, ili oligarhije.

Hoće li pohlepa uništiti i Istru i Hrvatsku?

Danas je evidentno da je pohlepa za vlašću i moći u predstavničkoj demokraciji, u kojoj građani ne sudjeluju, najveći problem Hrvatske. Takva pohlepa je izvor iz kojega izviru svi ostali problemi, nesuglasice i sukobi, a možda i ratovi?

Sa društvenog stajališta pohlepa je najveće zlo koje ugrožava budućnost ne samo Zavičaja, nego i Domovine. Razlozi pohlepe u formalno demokratskom društvu su bolesne ambicije i egoistički interesi političara te podčinjavanje naroda odnosno građana njihovim egoističkim željama.

Iza takve pohlepne kulture krije se cilj koji glasi – osvojiti vlast i steći moć i – glumiti demokratsku vlast. To je bit životnog stava političara kojima su osnovni pojmovi koje koriste – „mi ljevičari“, mi desničari“, „mi liberali“, „mi Riječani“, „mi Istrijani“, i sl. Iza te „magle“ krije se pohlepa koja je poput vreće bez dna, tj. što više imaju, to više žele, a nikada im nije dovoljno.

Pasivnost građana i uloga novinara

Takvo ponašanje omogućavaju im pasivni građani. Međutim, još snažnije im to omogućavaju novinari koji im, primjerice, postavljaju „jako važna“ pitanja na koja je pohlepni političar uvijek spreman izjaviti nešto „jako umno“ te građanima, prema kojima se odnosi kao prema podanicima, „poslati jasnu poruku“, odnosno pohvaliti sebe i svoj doprinos demokraciji i sve što je učinio za dobrobit građana. Pritom nikada ne zaboravlja upozoriti na „opasnost koja im prijeti“ od političkih suparnika. Neprijatelj nikada ne spava!

Kako ograničiti pohlepne političare?  

Pohlepu, u demokratsko uređenim društvima, moguće je ograničiti skladnim funkcioniranjem načela moderne demokracije, a to je načelo trodioba vlasti. Iz tog načela proizlaze i pravne institucija koje nadziru vlast i sprečavaju zlouporabe. Nerijetko se upravo pohlepni i sumnjivi političari pozivaju da će institucije sustava odraditi svoj posao, dobro znajući da su institucije sustava spore i prečesto nedjelotvorne.

Osim toga, pohlepno ponašanje ima gotovo neograničene mogućnosti ako građani ne mogu ostvarivati Ustavom definirana prava da osim posredno, tj. preko političkih predstavnika, i neposredno odnosno referendumskim izjašnjavanjem sudjeluju u donošenju odluka te utječu na ponašanje pohlepnih političara i njihovih famoznih „institucija sustava“.

Za sada pohlepni političari Ustavno pravo građana na riječima poštuju. Na djelu, međutim, nastoje ih onemogućiti jer bi njihova pohlepa bila ograničena, a postupno bi, s razvojem kulture neposredne demokracije, bila onemogućena.

Foto: ondalucana.jpg

 

NAJČITANIJE