16.6 C
Poreč
Subota, 6 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica KOLUMNE Političarima se ne smije vjerovati: Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić

Političarima se ne smije vjerovati: Piše prof.dr.sc. Mirko Štifanić

Misli, ideje, politička kultura, demokracija i transparentno obnašanje vlasti možda još mogu izrasti u Hrvatskoj, ali ne ako se ništa ne čini i ne reagira na jednostrane i agresivne namjere fake političara i novinara čije djelovanje ruši temeljne društvene vrijednosti važne za razvoj i napredak. Drugim riječima, ako u politici i medijima dominira stvaranje problema, poticanje ideoloških i svjetonazorskih sukoba i stvaranje klime u kojoj nema mjesta ni volje za komunikaciju, onda je teško ili nemoguće rješavanje otvorenih i razvojnih pitanja.

Ako u društvu, na lokalnoj ili nacionalnoj, razini nema suradnje i dogovora, stanje može biti sve gore, a ideološki prijepori mogu prerasti u netrpeljivost, mržnju i fizičke sukobe. Tada dolaze u pitanje sve ljudske, političke i demokratske vrijednosti. U takvim uvjetima izgleda sasvim uobičajeno i „prihvatljivo“ nepoštovanje građana ni kao razumnih bića, ni kao subjekta demokratskog odlučivanja. Cilj je da postane potpuno normalno da o svemu odlučuju političari te da svoje djelovanje mogu nesmetano spojiti sa svojim i s interesima financijera, a na štetu građana.

Ako je tako onda nije teško odgovoriti na pitanje kakva će biti pozicija građana za deset ili 15 godina, a kakva političara i bogataša? Ili da će se političari i bogati pobrinuti prije svega za sebe?

Dosadašnje iskustvo s političarima nedvojbeno upućuje na činjenicu da im se, osim časnim iznimkama, ne može vjerovati, niti im se smije dopustiti da sami kao do sada donose loše odluke za građane. Za razliku od punih usta brige za građane, oni se, prije svega, bore za svoj plaću, ali i privilegije te vlast i moć nad ljudima koji su im dali glas.

Jer umjesto programa razvoja i napretka fake političari nude ideologije prošlosti i s njima navodno rade za dobrobit građana. U predizbornoj kampanji, ali i inače, građane koje uvjeravaju da je najbolje biti „ljevičar“ navodno štite od opasnosti od onih koje etiketiraju kao „desničare“, i obrnuto. Radi se o ideološkom antagonizmu s kojim fake političari sebi osiguravaju povlaštenu poziciju, a građane „ljevičare“ i „desničare“ drže u podređenoj poziciji, nerijetko i u strahu.

Naime, ističući navodno mesijansku ulogu „ljevičarskoj“, ili „desničarskoj“ ideologiji kao apsolutnoj istini i to po modelu od prije sedamdesetak godina, političarima je cilj građane držati u neznanju i dobiti njihove glasove te vladati, ne poštujući ni građane, ni opće ljudske vrijednosti. Za posljedice njihova obnašanja vlasti, iako im malo tko vjeruje, optužuju druge.

Takva fake odnosno lažna politika se već predugo provodi nametanjem percepcije da je jedna ideologija, koja je u prošlosti bila apsolutna istina, bolja od druge ideologije kao navodno apsolutne istine. Njima se više nema razloga vjerovati. Štoviše, opasno je. Političari s takvim stavovima maksimalno mogu biti član neke nazadnjačke stranke, a nikako ne bi smjeli imati mogućnost obrazovati mlade ljude na fakultetima, niti kroz medije trovati građane. Međutim, to se događa s izgovorom da se radi o pravu na slobodu političkog i novinarskog djelovanja. S tim izgovorom institucijama sustava vezuju se ruke, kako DORH-u, tako i ministarstvu obrazovanja, fakultetima i sveučilištima.

Je li spas u resetiranju aktualnih politika?

Pravo je pitanje, kakvo resetiranje se može dogoditi nakon toliko godina dominacije lažnih političara i medijskog ratovanja u njihovu korist. U biti resetiranje, odnosno ponovno startanje, može se dogoditi samo sviješću građana koji će zdravim razumom promijeniti stanje u institucijama sustava na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Ono što takvom „novom početku“ ne pridonosi je ne izlazak na izbore jer to ne podrazumijeva okretanje leđa fake političarima. Resetiranje, odnosno novi početak, može započeti izlaskom i glasovanjem na izborima. To bi značilo odbacivanje percepcije koju zajedno nameću fake političari i lažni novinari koji sugeriraju da komunikacija „nas“ s „njima“ nema smisla, da navodno ne vodi nikuda, ili da je „efikasno rješenje“ već viđeno u prošlosti i to po modelu „ili mi, ili oni“. Takvim političarima opasno je vjerovati.

Jer onaj tko im vjeruje znači da se, valjda nesvjesno, miri sa životom u lažnoj demokraciji u kojoj o ničemu ne sudjeluje i u kojoj ga ne poštuju kao čovjeka.

prof.dr.sc. Mirko Štifanić

NAJČITANIJE