POREČ – GRAD BEZ GRAĐANA ILI VLAST PROTIV GRAĐANA

Piše Mirko Štifanić

Izgleda da Loris Peršurić, gradonačelnik Poreča, shvaća da Grad (uprava/vlast/ javno) i građani (udruge/civilno) trebaju biti na istoj strani, ali nešto ga sprječava da osim političara u donošenju važnih odluka uključi i građane.   

O odnosu vlasti i građana Marina Rajšić, umjetnica koja je osmislila i izvela performativnu, gerilsku akciju ” Klackalica” u kojoj su sudjelovali predstavnici Grada Labina, rekla je: Kroz svoju akciju želim široj javnosti prikazati kako sudioničko upravljanje funkcionira, odnosno u prenesenom značenju prikazati odnos vlasti i građanstva, jer ključ je u balansu – vlast s jedne strane i građani s druge čine i formiraju grad, istodobno ovise jedni o drugima i zajedno doprinose uspjehu zajednice. Građanin kao jedinka nosi snagu u sebi, i građanstvo ima presudnu ulogu u gradu, ali je ovisno o javnoj upravi, koja s druge strane ovisi o građanstvu.

Rajšić je dodala: Zapravo, ni ne postoje dvije suprotne strane jer Grad (uprava/vlast/ javno) i građani (udruge/civilno) nisu na suprotnim stranama. To su samo dva elementa s dva kuta gledanja koja su na istoj strani, a međusobnim razumijevanjem i suradnjom doprinose harmoniji grada. Stoga odnos javno- civilno podsjeća na klackalicu… Jedan element bez drugog ne može, a zajedno mogu učiniti grad funkcionalnim i uspješnim samo ako jedni slušaju potrebe drugih, i obrnuto…

Ako toga nema tada se radi o GRADU BEZ GRAĐANA ili VLASTI PROTIV GRAĐANA. To je problem ne samo Poreča, nego i Vodnjana, Pule, … i mnogobrojnih Općina. U takvim uvjetima radikalizacija pojedinaca i grupa je ne samo logična nego, pa i izvjesna posljedica. U krajnjem slučaju, moguće uzimanje pravde u svoje ruke.

U biti, samo s cjelovitom demokracijom, to znači da osim političara i građani sudjeluju u donošenju odluka, može se razvijati Kreativni grad. Drugim riječima, moguće je povećati djelotvornost javne uprave racionalizacijom administrativnih procesa i smanjivanjem birokracije te ulaganje u obrazovanje, istraživanje, razvoj i inovacije pa i povećanje učinkovitost pravosuđa.

Preduvjet toga je participacija građana u Gradu, a posljedica toga je onemogućavanje monopola na vlast i moć što se malo, ili nimalo, ne razlikuje od takvog ponašanja u prošlom stoljeću. Jer, što je gospodarski rast bez pravednosti, poštenja, glasa naroda i
demokracije? Rast ne može biti jedini cilj javne politike. Unaprjeđenje blagostanja jedan je od preduvjeta, ali ono samo po sebi nije dostatno za postizanje zajedničkog napretka i bolje kvalitete življenja, ističe Elisabetta Capannelli, direktorica svjetske banke za Hrvatsku.

Izgleda da Peršurić to shvaća. Međutim, nešto ga sprečava da to u Poreču počne djelovati.

Foto: freepik.com