9.7 C
Porec
Ponedjeljak, studeni 18, 2019
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Piše dr. sc. Mirko Štifanić: Ili referendum ili betoniranje stranačke samovolje?

Piše dr. sc. Mirko Štifanić: Ili referendum ili betoniranje stranačke samovolje?

Ako se pita neke naše političare, ili dio ustavnih stručnjaka, onda referendum nema smisla i ne treba ga biti. Jer iz Ustava navodno tako proizlazi. U stvarnosti to je drastično ograničavanje građanskih prava sloboda. Objašnjenje takvog zaključka je jednostavno. Primjerice, ako se primjerice o porezima prema „ustavnim načelima“ ne može raspisivati referendum, to doslovno znači da već sutra neka politička garnitura na vlasti može predložiti  propisivanje poreza na disanje zraka.

Treba li to mirno čekati, ili je razumnije (iz)boriti se za legalizaciju prava na referendumsko izjašnjavanje te donošenje Zakona o direktnoj demokraciji?

O sadašnjem stanju u tom iznimno važnom području za „zdravlje“ demokracije te opće „klime“ u društvu govore dva primjera.

Za primjer broj jedan možemo navesti izjavu predsjednika Vlade RH koji je rekao: Prihvaćamo sve zahtjeve sindikata za koje su skupili više od 700.000 potpisa građana. Na taj način potvrdio je uspjeh sindikalne inicijative provedene pod sloganom „67 je previše“. U biti, građani su natjerali Vladu na odustajanje od reforme za koju su isticali da je u funkciji dobrobiti građana i održivosti mirovinskog sustava. Pod pritiskom građana u hitnu proceduru ići će cijeli paket zakona kojim se regulira odlazak u mirovinu sa 65 godina, ali ključna razlika je da su ostavili i odredbu da onaj tko želi, može raditi i do 68. godine.

Referendum je u ovom slučaju samo sredstvo s kojim se jača pozicija građana i ograničava loša namjera vlasti. Međutim, najvažnije bi bilo da referendum postane instrument odlučivanja građana i dio političke kulture, te da Hrvati poput, primjerice,  Švicaraca, gotovo svaki mjesec odlučuju na referendumu.

Primjer broj dva je odnos gradske vlasti Pule ne samo prema stablima, nego  prije svega prema građanima.

Naime, građani Pule se plaše da ako se sudi po dosadašnjoj praksi, onda u središtu grada stabala i zelenila biti neće. Jedan primjer je Uspon sv. Teodora koji je uređen nakon što je s te lokacije iseljena industrija, Arena trikotaža i Tekop nova. Tad su posječena sva stabla u podnožju uspona, pa i ono stoljetno, koje se nalazilo ispred Muzeja maslinarstva.

Drugi pulski primjer jest prostor kod Arene, gdje su, betonirajuću serpentinu, oborili čemprese koji su ondje navodno izrasli bez dopuštenja gradske vlasti (!). Razlog je to da se građani opravdano pribojavaju što će se dogoditi s Giardinima kad krene njihovo uređenje. Hoće li ostati bez zelenila i lijepih krošnji pod kojima se ljeti hlade?

Glas Istre, koji je u ovom slučaju na strani građana, natjerao je očitovanje Grada Pule. U njemu stoji: U više je navrata isticano kako u narednom periodu slijedi intenziviranje aktivnosti koje se odnose na uređenje samoga centra grada što uključuje i Giardine i Kandlerovu ulicu kao i Danteov trg. Kao što je poznato, nakon dugogodišnjeg ulaganja u komunalnu infrastrukturu ispod zemlje vrijeme je za uređenje centra Pule što uključuje i Giardine, zelenu oazu grada.

Valorizirajući njegovu vrijednost te iznimnu prostornu, socijalnu i emotivnu ulogu koju Giardini predstavljaju za sve građane Pule, počevši od samog promišljanja uređenja, Grad Pula planira uključiti sve bitne sudionike, prije svega građane. Riječ je o vrlo zahtjevnom projektu uređenja kojem su prva stabla ladonje posađena još početkom 20. stoljeća. U suradnji sa strukom i svim dionicima prikupit će se relevantni pokazatelji od utjecaja na moguće uređenje Giardina koji će potom biti predstavljeni građanima te će se zajedno s njima razmatrati i svaka mogućnost budućeg uređenja. Dakle, konačna odluka o uređenju Giardina i budućem izgledu ovog dijela grada donijet će se u suradnji s građanima, uvažavajući njihove stavove. Treba istaknuti da su stabla sastavni dio svih budućih planova o uređenju Giardina koji će ostati zelena oaza centra grada“.

Je li to prije svega glumljenje poštovanja građana potaknuto pisanjem Glasa Istre ili promjena dosadašnjeg modela obnašanja gradske vlasti po modelu: mi znamo što građani trebaju i to ćemo napraviti.

Ako bude tako onda se vrijedi prisjetiti mišljenja prof.dr. Petra Turčinovića da desetljećima akumulirana politička moć vodeće stranke kontrolira egzistencije novinara, zapošljavanja građana, financijske podrške, lokalne gradnje i slabi poziciju građana umjesto kojih „veliki vođe“ uređuju njihov život i znaju što je za njih najbolje. Građani nisu tu da misle i sudjeluju već da podržavaju i slušaju, jer ako dođu u nemilost legalnog klijentelizma i lokalnog pogodovanja, sutrašnjica može biti gora od loše današnjice.

Želi li se modernizirati demokratski sustav onda osim „lijepih“ obećanja političara na nacionalnoj ili gradskoj razini, referendum mora postati trajni instrument za sudjelovanje građana u odlučivanju o važnim pitanjima te ograničavanju vlasti i moći političara kojima su građani dali glas, a nakon toga, nerijetko,  rade protiv njih!

Ako sve u vezi referendumskog izjašnjavanja građana,osim lijepih riječi političara  ostane isto, onemogućavat će se kultura dijaloga i razumijevanja te (iz)gradnja održivog društva. Tada se stvaraju uvjeti da se (ne)kultura iz političkih institucija preseli na ulice?

prof.dr.sc. Mirko Štifanić

NAJČITANIJE

- Advertisement -