Pršte optužbe: ‘Neki političari, njihova rodbina i znanci, kupuju parcele za 100.000 eura, a prodaju ih za trideset milijuna. I sve po zakonu!?

Iako je IDS trideset godina suvereno vladao Istrom, politički protivnici su ga često izjednačavali s HDZ-om, gurajući korupciju pod nos stranačkoj vrhušci.

Čim je Pula kao najveći grad na poluotoku pala u ruke nezavisnih, a župan Boris Miletić napustio IDS, tema svih tema – pretvaranje poljoprivrednog u građevinsko zemljište, a da bi se na tome masno zaradilo – “puštena je iz boce”. I ne da je se vratiti natrag.

Ono o čemu je javno progovorio novi gradonačelnik Pule Splićanin Filip Zoričić, sada ponavljaju drugi: iza “prebacivanja” poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, najčešće se krije politička korupcija. Pogodovanje. Kome i kako, objasnio je nedavno jedan od osnivača IDS-a Dino Debeljuh, koji se davno razišao sa strankom upravo zbog ovakvih devijacija.

– U redovima IDS-a mnogo je onih, i njihovih prijatelja i rodbine, koji su zaradili golem novac pretvaranjem poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Zarade su bile neupitne, a rizik nikakav. Evo i jednog “oglednog” primjera. Kupiš zemljište za 800 tisuća kuna, pretvoriš ga u građevinsko uz pomoć stranačkih i inih prijatelja, i prodaš za 25 milijuna kuna – kazao je Debeljuh novinarki Večernjeg lista govoreći o tome zašto IDS u Istri gubi na popularnosti.

MANJI POREZ

Isti model primjenjuje se po cijeloj Hrvatskoj, naročito tamo gdje turizam cvjeta pa cijena građevinskog zemljišta raste. Sjetimo se samo slučaja Kuščević.

Bivšeg HDZ-ova ministra i suprugu, tereti se za nagovaranje vlasnika poljoprivrednih čestica da im ih prodaju, da bi ih potom prenamijenili u građevinsko zemljište i prodali po znatno višoj cijeni. Postoji također osnovana sumnja da je Lovro Kuščević primio mito od poduzetnika Ante Marinovića, a zauzvrat mu prenamijenio poljoprivredno zemljište u uvali Grška u građevinsko.

Je li ondje Kuščević kupio ili dobio parcelu, saznat će se u sudskom postupku koji ga čeka, a na kojem će saborski zastupnik HDZ-a pokušati dokazati svoju nevinost.

Može li se uopće doskočiti ovakvoj vrsti korupcije koju je jako teško dokazati? O usvajanju, izmjenama i dopunama prostornih planova na koncu odlučuju vijećnici predstavničkih tijela, a njihove su odluke legalne i legitimne dok se na sudovima ne dokaže drugačije, odnosno utvrdi da je takva odluka iznuđena nekom vrstom mita ili nedozvoljenog političkog pritiska. Ne treba ni objašnjavati koliko je to teško dokazati i koliko dobro treba biti planirana policijska istraga da bi se takve političare, obično u sprezi s poduzetnicima, privelo pravdi.

Na pulskoj Verudi vrijednost nekadašnjih poljoprivrednih parcela nakon što su postale građevinske, narasla je čak trideset puta! Kao poljoprivredne vrijedile su maksimalno 10 eura po kvadratu, a danas “pizaju” najmanje 300 eura.

Novi gradonačelnik Pule Filip Zoričić, najavio je analizu pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u građevinske parcele na području za koje je nadležan.

Dugogodišnji borac protiv korupcije novinar i publicist Zorislav Antun Petrović, ima još bolji prijedlog.

– Rješenje je u progresivnom oporezivanju. Što je bliža veza kupca i prodavatelja, porez je manji. Recimo, ako se radi o vašoj djedovini, o zemljištu koje je nekada bilo poljoprivredno a danas je građevinsko, tu bi porez bio simboličan ili se uopće ne bi plaćao. Ako bi se radilo o prenamijenjenom zemljištu koje je kupljeno unatrag deset godina, plaćao bi se porez od deset posto, a ako bi se to isto dogodilo u roku od godine dana – trideset posto. Kad bi se radilo o tome da je zemljište postalo građevinsko samo tri dana nakon izvršene kupoprodaje, onda bi kupac trebao platiti pedeset posto poreza na vrijednost tog “novonastalog” građevinskog zemljišta – kaže Zorislav Antun Petrović i objašnjava da na taj način kupac gubi motiv za špekulaciju, pa se posredno eliminira politička korupcija koja je u ovakvim slučajevima prilično razgranata jer se na ovaj način mogu zbrinuti i tri generacije unaprijed.

RIZIČNE OPERACIJE

Žestoko oporezivanje zemljišta koje je “preko noći” postalo građevno, Petrović je predlagao unatrag dvanaest godina dok je vodio udrugu Transparency International.

–  Više je razloga kojim bi se ovakvom vrstom oporezivanja stalo na kraj makinacijama. Kao prvo, ako mora platiti tako visok porez, investitor gubi motiv utjecati na članove predstavničkih tijela u jedinicama lokalne uprave i samouprave, a da bi se zemljište koje je poljoprivredno, i kao takvo jeftino, prenamijenilo u građevinsko. Drugo, rizik takve “operacije” postaje velik jer se ona na kraju ne mora isplatiti. I treće, i ne manje važno: na taj se način štiti prostor pa umjesto špekulanata zemlju kupuju pravi investitori koji ulažu u dugoročne projekte koji su na korist ne samo njima, nego cijeloj zajednici – veli Petrović.

Kod koruptivnog pretvaranja poljoprivrednog u građevinsko zemljište, za općinu ili grad na čijem se području takvo što radi, praktički nema koristi. Zapravo, remeti se njen dugoročni strateški i urbanistički razvoj jer političkom silom iza koje se krije korupcija, poljoprivredno zemljište ulazi u građevinsku zonu.

– U slučaju progresivnog oporezivanja u kupnju građevinskog zemljišta upustit će se samo pravi investitori koji zaista žele graditi, jer onima koji su zemljište koje su kupili po niskim cijenama jer je bilo poljoprivredno, pa su ga prodali za trideset puta veći novac kad je postalo građevno, svakako nije do bilo kakve investicije. Naime, nema takve zarade poput ove koje je preprodajom nekadašnjega poljoprivrednog zemljišta ostvario. Takvima, dakle, uopće nije bio cilj investirati, stvarati novu vrijednost, radna mjesta, dobit za lokalnu zajednicu, već domoći se silnog novca špekulirajući sa zemljištem uz pomoć onih koji u predstavničkim tijelima utječu na izradu, izmjene i dopune prostornih planova, pa tako trguju prostorom – zaključuje Petrović.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Foto: Cerco casa umbria