10 C
Porec
Ponedjeljak, studeni 18, 2019
iVijesti banner
Naslovnica KOLUMNE Piše Ante Cukrov: Putovanje s razlogom

Piše Ante Cukrov: Putovanje s razlogom

Nakon nekoliko mjeseci izbivanja s portala vraćam se novim putopisnim zapisima.

Koncem rujna put vodi u Sankt Peterburg (SPb), nekadašnji Lenjingrad, grad „domaćin“ početka Oktobarske revolucije 1917., odnosno Peterburg, 200-godišnju prijestolnicu moćne Ruske imperije. A da mnoge svjetske organizacije imaju u vlastitim mozgovima još uvijek živu uspomenu na Lenjingrad najbolje pokazuje činjenica da će na prtljagu za SPb staviti naljepnicu LED, nekadašnju, a i sadašnju aviokraticu za Lenjingrad a tog grada na zemljopisnim kartama nema već 30 godina, promijenili mu ime Peterburžani na referendumu. (Ne treba se puno čuditi jer i mi imamo sličan slučaj: aviokratica Pule je PUY, ono Y dolazi od Yugoslavia, a ni nje nema već koju godinu.).

A pošto u Sankt Peterburg, ljepoticu na Nevi? Turizam? Vidjeti „Auroru“? Ne!

Kako sam godinama uključen u određena kulturna zbivanja, prvenstveno folklorna, u kontaktu sam s nizom osoba iz ovog svijeta s raznih meridijana. Ljetos iz Državnog konzervatorija u Sankt Peterburgu, koji nosi ime čuvenog ruskog skladatelja Nikolaja Rimski-Korsakova, došao poziv za sudjelovanje na simpoziju posvećenom 175. godišnjici rođenja skladatelja koji će se održati koncem rujna. Budući je Rimski-Korsakov jedan od začetnika tzv. nacionalne škole, uporabe folklornih elemenata u umjetničkoj glazbi, bila je prava prilika predstaviti fenomen istarsko-primorske tradicijske glazbe ovom značajnom skupu. Poziv je, u dogovoru s odgovornim osobama u Županiji, prihvaćen. Prijavljenu temu Porijeklo i karakteristike istarsko-primorske tradicijske glazbe i njezin odraz u umjetničkoj glazbi domaćin je prihvatio.

U pripremanju teme, zbog problema stručne terminologije posegnuo sam za ruskom Muzičkom enciklopedijom i na veliko iznenađenje u natuknici Hrvatska glazba našao rečenicu: Najstariji oblici narodnog stvaralaštva očuvali su se u izvornom glazbenom folkloru stanovništva Istre (Древнейшие   формы   народного   творчества   сохранились   в   оригинальном   музыкальном   фольклоре   жителей   Истрии.) Enciklopedija je izdana u Moskvi u 6 tomova od 1973. – 1982.Ova je rečenica u potpunosti potvrdila rezultate mojih istraživanja da istarsko-primorska glazba i njezin karakterističan instrument sopela (roženica, sopila) vuče svoje podrijetlo iz stare Perzije iz vremena dinastije Ahemenida od VII. – IV. stoljeća prije Krista o čemu je svjedok tradicijska glazba i instrumentarij u suvremenom Iranu, ali i u dijelovima Pakistana, Tadžikistana, Kurdistana, Gruzije, Armenije i Azerbajdžana, Turske, Makedonije, dijela Bosne, južnoj Italiji ali i zemljama sjeverne Afrike te prelazeći Gibraltar i u francuskim Pirenejima. Po svemu sudeći najstariji je to glazbeni sloj Hrvatske i Europe. Izlaganje je bilo pravo osvježenje budući su se sudionici simpozija, (njih 61) prvi puta sreli s ovim glazbenim fenomenom. Temu je moguće predstaviti isključivo uz obilje glazbenih primjera a kako to u ovom napisu iz tehničkih razloga nismo u mogućnosti, širem auditoriju predstaviti ćemo je u subotu, 26. listopada u 19 sati u porečkom Obrtničkom domu. Dođite i poslušajte, ulaz je slobodan. Možete usput na kavu, kapučino ili čaj, što ćete, međutim, platiti, a mi ćemo u obilazak ove sjeverne ljepotice.

Sankt Peterburg! Što znamo o gradu? Svojevremeno je na našem turističkom tržištu za nas bila popularna ruta Kijev-Moskva-Lenjingrad. Štošta se vidjelo: ono što je SSSR dozvolio da se vidi! U Lenjingradu se čak spavalo u hotelu ispred kojeg je i danas usidrena Aurora čiji su pucnji 7. studenog 1917. na Zimski dvorac najavili Oktobarsku revoluciju. Kako 7. studenog, a Oktobarska revolucija? Zbrka je  kalendarske prirode. Trebalo je znati tko je, kada i kako započeo novi put prema proleterskom raju. No, kad je to bilo. Odonda se štošta promijenilo.

A Peterburg ima zanimljivu povijest, kratku ali burnu. Osnovan je tek 27. svibnja  1703. godine po izričitoj želji i zapovjedi cara Petra I. i oličenje je ponosa, smjelosti i slave ruske države. Car Petar, odbacujući ideje  o staroj, tradicionalnoj Rusi, privukao je pokoljenja mladih (sam Petar okrunjen je za cara kao 10-godišnji dječak i carstvom je zajedno s bratom Ivanom ispočetka upravljao  uz pomoć majke kao regenta) koja su sa žarkom uvjerenošću svojstvenu mladima, podržavali svaki carev projekt. A sam Petar se još u Moskvi družio s tamošnjim Nijemcima, Nizozemcima i Englezima drugačije odgojenim i obrazovanim od svojih iz tradicionalne Rusije što će u mnogome utjecati na njegove kasnije odluke kao prvog imperatora svih Rusa. Sankt Peterburg će ubrzo postati simbolom nove etape ruske povijesti, grandioznih, do tada neviđenih projekata. Na maglovitim oblama delte Neve, nevelike,tek 70-ak km duge rijeke od obližnjeg Ladoškog jezera,Petar je, odričući se svoje stare domovine i ugnjetavajući je u ime europeizma i europske civilizacije, na Zečjem otoku koji će postati jezgrom novog grada, odlučio sagraditi novi sjeverni „paradiz“ i približiti se Europi. Sagraditi grad na tmurnim obalama Baltika zahtijevalo je „egipatski“ trud, upotrebu gigantskih snaga vlastitog stanovništva pri čemu su izgubljene tisuće ljudskih života u prisilnoj raboti, pa je možda i zato u sudbini Petrograda toliko  mračnog i tragičnog. Tijekom 300 godišnje povijesti prisutne su mnoge katastrofe, povijesne i stihijske. Nije bilo obližnjeg vladara ili vojskovođe koji nije poželio ući u nj ili ga čak izbrisati s lica zemlje. Preživio je i proživio najstrašniju blokadu u povijesti čovječanstva dugu čak 872 dana, od 6.rujna 1941. do 27. siječnja 1944. godine, ali čizma Hitlerove soldateske u grad nije ušla.

A Petar je gradio Sankt Piter-Burh nemilosrdno brzo. Čak je carskim ukazom 1714. zabranjena gradnja kamenih zgrada  a svi su zidari po strogom rasporedu i pod prijetnjom smrtnih kazni preusmjeravani na obale Neve. Mramor, granit i ostali ukrasni kamen dovozi se sa Urala i iz srednjoazijskih prostora, jantar iz Baltika i pribaltičkih zemalja. Svi brodovi koji uplovljavaju u ove vode, domaći i strani, imaju obvezu dovoza određene količine građevnog materijala. Unatoč žurbi i prisilnom poletu radilo se strogo planski. Dovedeni najbolji arhitekti iz Pruske, Švedske, Nizozemske, Italije, Francuske, Engleske… oformili grad. Osniva Petar i Akademiju znanosti i umjetnosti premda još nije bilo nikakvog sveučilišta ili umjetničke akademije, dovodeći njemačke stručnjake koji uz stručni rad u znanosti imaju i zadatak obrazovanja domaćih kadrova. Ovi stranci ispočetka žive u zasebnim kolonijama postupno se integrirajući s domaćim stanovništvom tvoreći jedinstvenu novu naciju – peterburšku prihvaćajući Peterburg svojom novom domovinom. Zajedno s ruskim majstorima sudjeluju u izgradnji najprije carskih  rezidencija, a onda i rezidencija brojnog plemstva posebno nakon što je grad postao prijestolnicom unoseći u vlastite projekte  brojne ruske zamisli i motive (Ne smijemo zaboraviti jednu bitnu činjenicu: Sankt Peterburg je postao nova prijestolnica ali je crkvena vlast, a time i krunjenje careva ostalu u Moskvi.). Neki će reći da Petrograd nema ništa izvornog svojeg budući su arhitekti glavnih objekata uglavnom stranci. No to ipak nije tako. Koliko god su stranci samosvojni prisutan je ogroman utjecaj ruskog graditeljstva i kulture pa se ukupnost stranog djelovanja postupno transformira stvarajući novu vrijednost – novu, peterburšku kulturu.

Danas je to 8-milijunski grad, grad Ermitaža i Zimskog dvorca (spojenih u jedno), brojnih carskih rezidencija, petropavlovske utvrde na Zečjem otoku s grobnicama svih careva od Petra I., Elizabete i Katarine II. Velike do posljednjeg Aleksandra III. (posljednji Nikolaj II. koji u osvit prve svjetske kataklizme nije poslušao svog ministra o savezništvu, sa svima svojima pretvoren je u pepeo negdje na Uralu. Grad je to brojnih plemićkih dvoraca, palača, parkova, katedrala-sabòra, kazališta, grad najboljeg svjetskog baleta i jedne od najboljih svjetskih opera (Mariiski teatar), orkestara, knjižnica, grad kulture i umjetnosti, velikog Puškina i Dostojevskog, Glinke, Rimski-Korsakova i Musorgskog, ali i grad vrlo snažnog gospodarstva u čemu turizam sigurno ne predstavlja posljednju točku gradskog ili državnog proračuna.

 

NAJČITANIJE

- Advertisement -