8.6 C
Poreč
Petak, 3 travnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Rak-rana hrvatskog društva: Zašto se gušimo u korupciji?

Rak-rana hrvatskog društva: Zašto se gušimo u korupciji?

Iseljavanje iz Hrvatske usko je povezano s korupcijom i klijentelizmom, pokazuju istraživanja, donosi Večernji
Korupcija i klijentelizam su rak-rana hrvatskog društva i države koja nije izliječena ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, kako su se nadali mnogi građani znajući da je to uzrok razvojnog zaostajanja Hrvatske, a posljednjih godina i iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi koji ne žele protratiti svoj život čekajući državnika koji će korupciju i klijentelizam početi sjeći u korijenu i tu sječu započeti prvo od svojih, pa onda upirati prstom u one druge.

Uostalom, zašto bi EU rješavao naše probleme s korupcijom i klijentelizmom, i to u doba kad su zbog starenja Europe ljudi kapital pa razvijene države profitiraju jer im besplatno isporučujemo mlade i obrazovane radnike. Ako 20 godina imamo nepoštenu vlast, ako 20 godina slušamo politički vrh kako korupciju treba iskorijeniti, a ništa se ne mijenja, ako su u javnom sektoru na pozicijama i dalje ljudi odabrani po političkoj podobnosti, a ne stručnosti, treba se zapitati i jesmo li mi kao građani posve nedužni?

Jesmo li mi samo jadan dobar narod koji stalno bira nepoštene, korumpirane političare ili stvari nisu baš tako crno-bijele jer i među dobrim narodom ima interesnih skupina i građana koji imaju svoje koristi u koruptivno–klijentelističkom lancu? To ne ekskulpira političke elite, i lijeve i desne, koje su najviše odgovorne za korupciju i klijentelizam u društvu, pa nakon njih vodeći ljudi u javnom sektoru. Ni u Saboru, ni u Vladi, ni u javnom sektoru nikad nije zaživjela krilatica s Kneževa dvora u Dubrovniku “Obliti privatorum publica curate” ili “Zaboravite privatno i brinite se za javno”. Dok se to ne dogodi, mnogi građani će i dalje nalaziti izlike za svoje župane, gradonačelnike i načelnike koji su zloporabili javne dužnosti za privatne koristi jer su, eto, i za njih napravili dobre stvari, a ne samo za sebe.

Svi se kunu u poštenje Ni 20-ak ravnatelja srednjih škola i učeničkih domova nisu vidjeli ništa sporno u tome da tjedan dana putuju u New York da bi odslušali pet sati stručnog predavanja, a sve ostalo vrijeme proveli u šopingu i razgledavanju. Kako da im vjerujemo da upravljaju školama i zapošljavaju najbolji kadar u interesu i za dobro ama baš svakog učenika za što ih i plaćaju svi porezni obveznici? Treba se zapitati i koliko je mladih liječnika, obrazovanih javnim novcem, otišlo van jer nisu mogli dobiti specijalizaciju u našim bolnicama ili nisu mogli napredovati ne zato što nisu dobri, nego zato što nisu ničiji? Koliko je napredovanja na fakultetima i u pravosuđu uvjetovano klijentelističkim odnosom i napreduju li u tim sustavima samo najbolji?
Indeks percepcije korupcije za 2019. pokazuje da Hrvatska zaostaje i stagnira u borbi protiv korupcije jer smo na ljestvici od 180 država na 63. mjestu s 47 bodova. Pali smo za jedan bod i tri mjesta u odnosu na 2018. Najtransparentnije države u 2019. su Danska i Novi Zeland s 87, Finska s 86 te Singapur, Švedska i Švicarska s 85 bodova prema indeksu percepcije korupcije. Hrvatska se i dalje nalazi među korumpiranim državama EU, a lošije su od nas Rumunjska i Mađarska s 44 boda te Bugarska s 43 boda.

– Nije načelno sporno tko je najodgovorniji za duboku ukorijenjenost korupcije i klijentelizma. To je doista politička i tzv. položajna elita, svi oni koji predstavljaju na ovaj ili onaj način državu i njezina tijela. No, ako je ta teza točna, postavlja se pitanje može li do novoga stava prema korupciji i njezinoj razornoj snazi u pogledu građanskoga (ne)povjerenja u institucije doći iznutra, iz redova sadašnje političke nomenklature ili iz redova onih koji tek stupaju kao “alternativna politička elita” u politički krajobraz. Gledamo li na nove političke sudionike, koji su se pojavili u zadnjih nekoliko godina, svi u početku mašu zastavama poštenja, identitetskih samoodređenja i borbe protiv korupcije, no poslije se te ideje ne pretvaraju u neku iole koherentniju društvenu i političku praksu.

Etablirane političke stranke, HDZ, SDP, i dio njihovih političkih satelita pokazuju gotovo s elementima povijesne dekadencije da ne razumiju koliko je korupcija pogubna za opstanak države i građansko uvažavanje te države kao istinskog sinonima političke zajednice kojoj pripadaju. U njima jednostavno ne vidim radikalne inicijative da se stranački utemeljeno političko poduzetništvo i klijentelizam stave pod državničku kontrolu, što bi po meni bilo nužno – govori sociolog dr. sc. Drago Čengić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Od Sanadera do danas Davor Ivo Stier, koji je danas u suprotnom taboru od premijera Plenkovića u unutarstranačkim borbama, u lipnju 2018. na Općem izvještajnom saboru HDZ-a označio je klijentelizam najvećim problemom rekavši: “Naš najveći problem je klijentelizam, odnosno klijentelistički kapitalizam. Ljudi koji si namještaju poslove na račun društva i domovine.” No, od tada se nije promijenilo ništa. I Plenković ovih dana ističe da je borba protiv korupcije glavna zadaća Vlade i nadležnih državnih tijela.

Na pitanje o odgovornosti političkih elita, ali i običnih građana kojima je, za razliku od građana skandinavskih zemlja, normalno tražiti i dobiti posao preko veze, ići na preglede u bolnicu preko veze, ishoditi preko poznanstava brže i bolje usluge u javnom sektoru, Mrčela uzvraća: – Odgovorni su svi oni koji zanemaruju javno i prednost daju privatnom.
Odgovorni su i oni koji olako nazivaju korupcijom ako je neki postupak ili rezultati djelovanja javne vlasti za njih negativan. Nema običnih i neobičnih građana. Svi smo samo građani, ali smo i mala zemlja u kojoj, kako se obično kaže, „svatko zna svakoga“. Sama poveznica s nekim ne mora odmah biti korupcija. Može stvoriti dojam nepriličnosti, ali ne mora biti korupcija. Zato je nužno da svi postupci u kojima građani koriste usluge države budu dostupni i transparentni koliko god je to moguće. Normalno mora biti da građani od države dobiju ono što im pripada u najkraćem mogućem roku. Nenormalno mora biti da građani za uslugu ili za zahvalnost zbog pružene usluge nose bilo kakve darove kao „izraz zahvalnosti“.
Za to je potrebna promjena svijesti svih nas. Ključnu ulogu u sprečavanju korupcije ima obrazovanje i transparentno postupanje države – ističe Mrčela. Dodaje da GRECO već 20 godina ponavlja da je sprečavanje korupcije ključ borbe protiv korupcije. Zato političari sami trebaju stvoriti pravila koja će im osvijetliti siva područja koja mogu dovesti do sukoba interesa ili čak do korupcije. Ta pravila mogu biti u kodeksu, koji Sabor nije donio. No, u priči o korupciji i klijentelizmu ni građani nisu posve nedužni.

NAJČITANIJE