6.7 C
Poreč
Ponedjeljak, 18 siječnja, 2021
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO Sportski vizionar Gianni Ivan Šegon

Sportski vizionar Gianni Ivan Šegon

Šegon, Ivan – Gianni, kineziolog, nastavnik tjelesnog odgoja, sportski trener i djelatnik, inovator sportsko-rekreacijskog turizma (Musalež kraj Poreča, 9.VI.1932. – Poreč, 4.I.2013.).

Već u osnovnoj školi, koju je pohađao u Varvarima kraj Poreča, pokazao je veliko zanimanje za sportske aktivnosti, a nakon Drugog svjetskog rata, od 1945., aktivno se bavio plivanjem, gimnastikom i nogometom. Godine 1950. u Subotici je završio Prednjačku školu te od 1951. u Poreču radi kao referent za sport pri Kotarskom gimnastičkom savezu. Nakon tečaja za prednjaka 1. razreda od 1954. postao je nastavnikom tjelesnog odgoja u porečkoj osnovnoj školi. Istovremeno je aktivan kao odbojkaš u Društvu za tjelesni odgoj (DTO) Partizan i trenira plivače u klubu Galeb. Godine 1956.-59. pohađa Fiskulturnu školu u Sarajevu, a tijekom ljetnih praznika radi u porečkoj Plavoj laguni i s kolegama pokreće prve sportsko-rekreacijske aktivnosti za turiste.

Nakon školovanja 1959.-64. predaje tjelesni odgoj u porečkoj Poljoprivrednoj školi, a kroz DTO Partizan djeluje kao trener odbojke, košarke, nogometa i gimnastike te sudac u više sportova. U školi je 1961. formirana ženska odbojkaška ekipa koja predvođena Šegonom već 1962. osvaja titulu prvakinja Hrvatske. Taj su uspjeh porečke odbojkašice pod njegovim vodstvom ponovile 1963., 1964., 1966. i 1969. Zahvaljujući tim plasmanima igrale su 1964./65. u Prvoj saveznoj (jugoslavenskoj) ligi, kao prvi klub iz Istre kojemu je to uspjelo. Trebale su igrati i nakon republičke titule 1969., ali su te kvalifikacije (neopravdano) poništene pa se nezadovoljni Šegon povukao iz odbojke. U tom je vremenu bio i prvi tajnik, 1964.-68., porečke općinske SOFK-e (Savez organizacija fizičke kulture), kasnije njezin predsjednik.

Od 1968. do umirovljenja radio je u Plavoj laguni, najprije kao direktor sportsko-rekreacijskih centara, kasnije i nautičkog turizma, odnosno OOUR-a Laguna sport. Uz rad studirao je na Fiskulturnom fakultetu u Zagrebu (danas Kineziološki fakultet) gdje je diplomirao 1984. U suradnji s fakultetom objavio je studiju o medicinski programiranom aktivnom odmoru, a u Plavoj laguni od kraja 1970-ih organizira aktivni odmor radnika na snijegu, sa školom skijanja. Tijekom profesionalne karijere izuzetno je pridonio obogaćivanju i unapređenju sportsko-rekreacijske turističke ponude Plave lagune i Poreča u širokoj lepezi aktivnosti, od skijanja na vodi, jedrenja i ronjenja (bio je i instruktor ronjenja) preko tenisa i stolnog tenisa (idejni je tvorac betonskih stolova za stolni tenis, praktičnih za korištenje na otvorenom) do odbojke na travi i pijesku, streljaštva, badmintona i dr. Inicijator je izgradnje polivalentnih sportskih dvorana i terena u turističkim naseljima i prve žičare za skijanje na vodi u Hrvatskoj (Jugoslaviji) u uvali Molindrio.

Bitno je pomogao i izgradnji niza sportskih igrališta i objekata u Poreču i okolici, a njegova koncepcija aktivnog turizma proširila se iz Plave lagune i u druge turističke tvrtke u Istri i duž Jadrana. Bio je i organizator niza međunarodnih sportskih događaja i skupova, među kojima šahovskog susreta za svjetsko prvenstvo Lajos Portisch – Bent Larsen u porečkom hotelu Parentium 1968., a 1971., u suradnji s Hrvojem Macanovićem, simpozija “Ekonomske vrijednosti sportske rekreacije u turizmu”, pod pokroviteljstvom UNESCO-a. Bio je i predsjednik Udruženja stručnjaka sportske rekreacije Hrvatske, Udruženja marina i nautičkog turizma Hrvatske i Jugoslavije te Međunarodnog komiteta za nautički turizam.

Od 1990-ih posebno je aktivan u boćarskom sportu te 1991. osniva i vodi školu boćanja, prvu u Hrvatskoj. Bio je instruktor boćanja i odgajao buduće državne prvake i reprezentativce u tom sportu. Bio je i izbornikom hrvatske kadetske boćarske reprezentacije, jedan od osnivača Istarskog boćarskog saveza (kojemu je kasnije bio i predsjednik), član državnih i međunarodnih boćarskih tijela.

Za velik doprinos razvoju sporta i sportsko-rekreacijskog turizma dobio je niz nagrada i priznanja, među kojima i Majsku nagradu fizičke kulture Hrvatske (1978.), porečke gradske nagrade 30. april (1980.) i Sv. Mauro (1998.), nagrade za životno djelo Zajednice sportskih udruga Poreča (2002.), Saveza sportova Istarske županije (2005.) i Hrvatske turističke zajednice (2010.), a godine 2012. nagradu Naj-senior u sklopu Europske godine aktivnog starenja.

Izvor: Istrapedia

Foto: Istrapedia

NAJČITANIJE