4.7 C
Poreč
Petak, 4 prosinca, 2020
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO ŠTO MISLE STUDENTI POLITEHNIKE U PULI ?

ŠTO MISLE STUDENTI POLITEHNIKE U PULI ?

Piše Mirko Štifanić 

Postoji demokracija i „demokracija“

Je li demokracija u Labinu, Puli, Poreču, ili čitavoj Hrvatskoj ono što političari predstavljaju kao demokraciju? Činjenica je da postoji demokracija i „demokracija“. To potvrđuje primjer demokracije u Švedskoj.

Claudia Wallin, koja od 2003. godine živi u Švedskoj, opisala je za magazin Buka kako izgleda život tamošnjih političara. Njezin članak glasi:

Ovo može zvučati čudno ljudima koji žive u drugim zemljama, ali Švedska ne nudi nikakav luksuz ili povlastice svojim političarima. Bez službenih automobila ili privatnih vozača, švedski ministri i parlamentarci putuju u prepunim autobusima i vlakovima, baš kao i građani koje zastupaju, piše Wallin.

Dodaje kako političari u Švedskoj nemaju pravo na zastupnički imunitet te im se može suditi kao i svakoj drugoj osobi. Rade u uredima manjim od osam kvadratnih metara.
– Ja sam taj koji plaća političare, kaže Joakim Holm, švedski državljanin. I ne vidim razloga da im pružim luksuzan život. Samo premijer ima neke povlastice

Političari koji se usuđuju potrošiti javni novac na taksi, umjesto da se voze vlakom, završavaju na naslovnicama novina. Čak i predsjednik parlamenta dobiva karticu za korištenje javnog prijevoza, piše Wallin za Buku. Samo premijer ima pravo na trajno korištenje automobila i osobno osiguranje. Žive u malim stanovima, nemaju goleme plaće.

– Švedski parlamentarci žive u malim stanovima u glavnom gradu, gdje peru i peglaju vlastitu odjeću u praonicama veša. To se može činiti skromnim za toliko istaknute ljude, ali zapravo je puno bolje nego što je nekad bilo. Nitko u javnom životu ne zarađuje veliku plaću: plaća za članove Riksdaga (parlamenta) je oko dva puta veća od plaće učitelja osnovne škole, piše Wallin.

Dodaje kako općinski dužnosnici ne zarađuju ni plaću niti imaju pravo na ured, a rade volonterski od kuće. Građani mogu pratiti kako se troši njihov novac.

– U pravosudnom sustavu logika je ista: nema sudaca koji imaju pravo na službena vozila, tajnice ili povlastice. Oni koji su na vlasti mogu biti pozvani na odgovornost, a sve informacije moraju biti dostupne javnosti. Godine 1766. javni pristup službenim vladinim dokumentima postao je ustavno pravo za sve građane, sadržano u posebnom poglavlju Zakona o slobodi medija u Švedskoj.

U Švedskoj je u svakom trenutku moguće pratiti izdatke ministara, predstavnika i sudaca; pročitati prijavu premijera o porezu na dohodak; provjeriti troškove povjerenika nacionalne policije ili vrhovnog zapovjednika oružanih snaga; pratiti kako javne agencije troše porez; i pratiti postupke, prijedloge i službene odluke koje donose vlasti bilo kojeg nivoa vlasti, piše Wallin. (Vidjeti članak: Švedska – zemlja u kojoj političari nemaju nikakve privilegije. Objavila Vlasta Vugrinec, 9. lipnja 2019. u 13:11.).

U nešto više od 100 godina Švedska se iz siromašnog poljoprivrednog društva pretvorila u jednu od najbogatijih, socijalno najpravednijih i najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, gdje nitko nije iznad drugih, zaključuje novinarka Wallin.

Hrvatska stvarnost je drukčija. Radi se o tridesetogodišnjoj desno/lijevoj, jednosmjernoj i agresivnoj političko-medijskoj komunikaciji. Njezini ciljevi su osvajanje vlasti i moći i njihovo iskorištavanje od strane male i dobro organizirane manjine nad dezorijentiranom, ideologiziranom, pacificiranom i neorganiziranom većinom. Posljedica toga je nepovjerenje građana u političare, koji su svakoga dana sve bogatiji te u stranke i institucije sustava, ne samo u Istri i Rijeci, nego u čitavoj Hrvatskoj. Sve upitniji je položaj sadašnjih tzv. običnih građana te budućnost njihovih nasljednika. Ali i studenata, te ukupna budućnost društva.

Naime, može se steći dojam da su u nezavidnom položaju akademski građani, primjerice, čak i studenti Politehnike u Puli? Trebalo bi ih pitati: a) misle li da žive u demokraciji ili „demokraciji“, te b) je li pred političarima spas ostati anoniman?

U svakom slučaju, stanje se ne može promijeniti dok studenti i građani općenito ne shvate da postoji bolji model demokracije od „demokracije“ u kojoj žive, te dok ne steknu samopouzdanje i ohrabre se izboriti svoje pravo na participaciju u donošenju odluka u visokom školstvu te mjestu življenja i šire.

Foto: iv.hr

NAJČITANIJE