9.7 C
Porec
Ponedjeljak, studeni 18, 2019
iVijesti banner
Naslovnica KOLUMNE Tko smije organizirati tribinu ili okrugli stol o stanju u Istri?

Tko smije organizirati tribinu ili okrugli stol o stanju u Istri?

Postoji li netko tko ne shvaća da regionalna stranka glasove dobiva protiveći se, s razlogom ili bez njega, političkom Zagrebu, a nerijetko je to protivno interesima građana Istre. Nakon „velike pobjede“ na izborima drže svu vlast u Županiji koju sve češće nazivaju – Regija. Takvu žudnju ne skrivaju nego nastoje zadržati vlast i moć pozivajući se na lijevo-liberalnu demokraciju. Je li to baš tako?

U stvarnosti, objektivno, vode opasni pohod protiv stvarnog odnosno građanskog liberalizma, te inkluzivne demokracije, pluralizma i slobode medija.

Radi se o autoritarnim i neliberalnim ličnostima na vlasti. Oni bi se mogli poistovjetiti, primjerice, s nekadašnjom HDZ-ovcima kada je vrh te stranke vladao sam, ali u drugačijim i složenijim povijesnim uvjetima.

Slični su im, naime,  pogledi na vlast i moć. Ponajprije po tome kako se odnose prema teritoriju (općini, gradu ili županiji) u kojima vladaju kao da je njihovo vlasništvo. A isti, tj. neliberalan odnosno neprihvatljiv odnos imaju i prema građanima.

Ponašaju se kao vođe koji o svemu odlučuju u ime građana na lokalnoj i županijskoj razini,a da ih pritom nikada i ni za što ne pitaju. Radi se o (sve)moći lokalnih političara na jednoj strani, a na drugoj o ograničenoj slobodi, a nerijetko i – neslobodi građana. Drugim riječima, radi se o klasičnoj neliberalnoj demokraciji.

Takvi istarski političari za ostatak Hrvatske su neupotrebljivi, posebno kada djeluju svojeglavo i bezglavo, odnosno – neliberalno. Zbog takve regionalne vlasti može se širiti uvjerenje da više razjedinjuju Hrvatsku nego što je ujedinjuju. Njima je središnja vlast crvena krpa. Ako takvo stanje potraje regionalna vlast bi središnjoj vlasti mogla to isto postati, posebno kada se ne  bude moglo usklađivati nadležnosti između nacionalne i lokalne odnosno regionalne razine. Odnosno kada političari potpuno izgube razum!

Za sada,uglavnom se čuju teške i ružne riječi i optužbe. To traje predugo. Uglavnom, sa Zagrebom se teško pronalazi zajednički jezik. Što je u pitanju: ne znaju, ili ne žele znati?

Kao da se protive činjenici da je Hrvatska izgrađena na nekim zajedničkim vrijednostima i da je Istra njezin dio… „Rješenje“ kao da žele naći u isticanju da su europska regija, pa i u traženju posebnog statusa? To i ne bi bilo upitno ako bi u zemlji dominirala kvalitetnija komunikacija, više razumijevanja te više solidarnosti, bolja komunikacija i više suglasnosti o temeljnim nacionalnim interesima.

Umjesto toga regionalna vlast nastavlja ići svojim putem čvrste vlasti i kontrolirane lokalne i regionalne demokracije koja je sve sličnija neliberalizmu, odnosno neslobodi. Je li to put prema – Corpusseparatum?

To nitko javno ne ističe kao nešto što je navodno alternativnoj nacionalnoj, centralističkoj, te navodno maćehinskoj vlasti.

Sva ta politika počiva na nekoliko pojedinaca koji imaju svu vlast i moć a skrivaju se iza imena jedne, navodno „najbolje“, naj, naj, političke stranke, koja je navodno uvijek lijevo-liberalna i koja nikada neće koalirati s „desničarskim strankama“.

Sve je to već viđeno, i samo se ponavlja, ali se još ne shvaća kao poziv na hitno „gašenje požara“, tj. prevladavanje problema.

Dosad se malo znalo, a još manje analiziralo, što je to demokracija u IDS-ovoj izvedbi, a još manje kada se ispred nje naglasi da je „lijevo liberalna“?

Mediji su do sada uglavnom „vjerno“ prenosili ono što političari sami o sebi govore i to bez kritičke analize ili komentara. U zbilji, novinari do sada nisu smjeli biti profesionalci, a niti odviše znatiželjni, a još je manje bilo prihvatljivo kritički analizirati loše ili opasne poteze lokalne i regionalne vlasti. U sličnoj poziciji su i članovi akademske zajednice.

U takvim uvjetima „jaki pojedinci IDS-a“ poistovjećuju se s Istrom te ne  mijenjaju svoju politiku koja se temelji na neliberalnoj demokraciji. Štoviše, pred istarskom, ali i hrvatskom javnosti, lokalni političari odrađuju nešto što se treba nazvati novim ideološkim tumačenjem lokalne i regionalne demokracije. Oni, u biti, rade onako kako sami misle, ne pitajući za mišljenje nestranačke stručnjake i akademske građanine, ne organiziraju okrugle stolove i druge oblike javne rasprave, a još manje poštuju građane koji su im dali glas na izborima.

Međutim, ove potonje, tj. građane,nastoje uvjeriti da nastupa doba regionalne demokracije i regionalizma u Europi, te da to treba slijediti Hrvatska, a da je navodno Istra lokomotiva koja vuče naprijed.  Taj „napredni“ proces, međutim, ne polazi od građanina i ne uvažava ga kao čimbenika demokracije. U stvarnosti ide obrnutim redoslijedom, od vrha regionalna stranke pa će navodno doći do građana. Što to u stvarnosti znači znaju samo oni građani koji su se susreli s bahatom vlasti, nepravdama i sl.

U takvom modelu „demokracije“, navodno nema mjesta naciji odnosno državi, pa treba razviti novi sustav „euro demokracije“. U njegovu temelju je programsko geslo: „da“ regionalizmu jedna koje „da“ lokalnoj demokraciji, a „ne“ naciji znači „ne“  nacionalizmu. I točka!

Je li cilj ugrožavati Državu i sigurnost građana te marginalizirati Crkvu i ismijavati vjernike?

Kakav će, u praksi, u životu, biti odnos građana i tako konstruirane vlasti regije, ali i odnosi između regije i države? Hoće li građanin kao pojedinac morati biti samo „Istrijan“ i poslušni član IDS-a iz uvjerenja, ili iz interesa, ili će moći biti istarski Hrvat, istarski Talijan, Europljanin, Građanin?

Za sada na djelu je kulturno osiromašenje Istre koju vrh IDS-a drži u ideološko-političkoj magli. Zbog toga građani Istre možda lakše spavaju, ali to nije put prema stvarnoj, neposrednoj demokraciji, ni održivom društvu. Prije može biti sijanje sjemena zla i sukoba.

Drugim riječima ako vrh stranke ne shvaća da je tradicionalna demokracija zasnovana na razlikama koje treba poštovati, onda misli da je najbolje ismijavati ih. Očito je da se radi o skretanju prema neliberalnoj demokraciji. Drugim riječima, Umberto Eco bi rekao: radi se o ur-fašizmu. Pojednostavljeno rečeno radi se o nedemokratima i manipulatorima, koji bi mijenjali sami smisao demokratske kulture politike i prakse.

Naime, u modernom društvu razlike su prirodno stanje, a demokracija je način njihova izražavanja i usklađivanja, a u donošenju odluka sudjeluju građani. Monolit, pak,je stanje u kojem sve odluke donose političari. To je tipično za totalitarne režime.

U pluralnoj demokraciji neslaganja su ne samo legitimna nego i neophodna. Neslaganja daju smisao kulturi političke demokracije. U IDS-ovoj agendi, međutim, Istra je zajednica koja je iznad pojedinca. Ako je to bit istrijanizma kao svojevrsnog miksa Hrvata i Talijana u Istri te ako malo tko to shvaća ozbiljno, onda su na vidiku mogući veliki problemi ne samo između Istre i Zagreba, nego unutar „monolitne Istre“.Možda se, neizravno, potiče sukob između Hrvata i Talijana u Istri kada ih se pretvara u „Istrijane“?

Neliberalizmu i to nije strano, posebno ako u zbilji vlast i moć ima nekoliko osoba iz jedne političke stranke te da svi i sve u regiji ovise od tog kolektivnog ideologa koji smišlja sistem po svojoj mjeri. Ne radi se, dakle, samo o političarima koji rješavaju lokalne i regionalne probleme. Oni se, nerijetko, ponašaju kao „državnici“ koji „suvereno“ vladaju svojim teritorijem. Oko njih u Istri se okuplja sve ono što može profitirati od „jedinstvene“ i „složne“ vlasti, a izvan Istre potiče se nezadovoljstvo s Istrom pod vlašću IDS-a.

Jedni je doživljavaju kao štetnu za demokraciju, jer potire neke njezine bitne vrijednosti, primjerice, medijski pluralizam te neovisnosti institucija i aktivizam građana. Njima se nameće shvaćanje da se IDS-ov model demokracije „prilagođava onome što Istrijanima treba“.

Nije baš sigurno da građani Istre hoće takvu demokraciju. Ali se može steći dojam da je to istina ako građani nemaju mogućnost izraziti svoje mišljenje.  Ili ako ih je strah od mogućih posljedica.

Sve ostaje na tome da IDS govori u ime građana i tvrdi da nema bolje demokracije od njegove. I tako vladaju u ime građana, a bez njihovog sudjelovanja u donošenju odluka koje se odnose na njih.

Vlast s takvom demokracijom može izgledati privlačno dok joj se ne skine maska. Za sada je evidentno da IDS nije sklon vlast dijeliti s građanima i poštovati stvarnu tj. neposrednu demokratsku proceduru. Vrh stranke nastoji držati sve pod kontrolom.Svojom i neliberalnom!

Što učiniti?

Za sada je nevjerojatno da Istrani koji vide da vlast ide u autoritarnom smjeru mogu izaći na ulice i tražiti promjene.  Ali, kada bi se to i dogodilo prosvjednici, paradoksalno ili ne, učvrstili bi IDS-ovu (sve)vlast jer bi ona rekla da Istru spašava od razbijača, nedemokrata, a možda bi i optužila Zagreb da stoji iza toga.

U Istri se nameće mišljenje da je sve politika i da se u nju ne treba miješati. A  kada o svemu odlučuju samo i isključivo političari onda se sve svodi na politiku. Tada, se može raditi o kraju politike. Ili o ur-politici, odnosno fašizmu novog doba? A istina o tome izbiti na vidjelo može prije ili poslije. Ali, može biti kasno!

Vrh IDS-a diže sebe, a ne članove stranke, na nerealno visoku poziciju – u zaštitnika Istre i spasitelja „Istrijana“. Takvo homogeniziranje, osim ostaloga, bilo je moguće jer su u posljednjih sto godina doživljavali brojne nepogode, egzoduse i druge probleme.

U stvarnosti, kao da dolijevaju ulje na vatru kada „veliki IDS-ovci“ optužuju Zagreb da koči razvoj Istre. Ili da se odnosi maćehinski prema njoj, te da želi negirati njezinu posebnost i sl. IDS, u biti, kroz medije nameće se kao stranka koja osigurava sigurnost i napredak. U zbilji radi se o opsesiji sigurnosti. Ona predstavlja eroziju ljudskih prava, multikulturalizma, regionalizma i decentralizacije. Opsesija sigurnosti po modelu te stranke jako je primjetna u njezinoj politici prema građanima Istre, te vrlo lako može postati neka vrsta bolesti. Možda i teško izlječive?

Danas nije lako nekome dokazati da vlada nedemokratski, ili diktatorski. Međutim, demokratska vlast sama treba voditi računa da tako ne obnaša vlast. Drugim riječima, da poštuje opoziciju, neovisnost pravosuđa, pluralizam medija, odnosno da uvijek pazi da ne pogazi„crvenu liniju“ koju demokratska vlast ne prelazi jer je svjesna da tada postaje – nedemokratska, totalitarna, ili ur-fašistička. Je li „istarska“ vlast prešla “crvenu liniju”?

Za sada uglavnom tvrdoglavo pokušavaju ostaviti dojam nepogrešivosti i savršenosti. Ne samo da ne priznaju da griješe, nego se pokušavaju obraniti u uvjetima u kojima gotovo da nema medijskog pluralizma. Nema, također, ni sudjelovanje stručnjaka i građana općenito u javnom životu. Treće, pre često je na djelu obrušavanje, uz podršku novinara, na kritičare lokalne i regionalne vlasti.

Očito je da su uvjereni da bi svako priznanje krivog poteza ili pogreške bilo shvaćeno kao njihova slabost, neznanje ili nedemokratičnost, što bi mogli iskoristiti njihovi politički protivnici na koje gledaju kao na neprijatelje.

Takva kultura, odnosno način obnašanja vlasti, u istarskoj lokalnoj demokraciji ima gotovo tridesetogodišnju povijest. Pitanje koje treba analizirati je, što je za to vrijeme posijano, odnosno koje su aktualne posljedice, a koje su moguće već sutra?Međutim, još je važnije pitanje, smije li bilo tko takvu analizu, tribinu, okrugli stol ili kongres, organizirati u Istri?

Ako ne smije to je dovoljan dokaz neliberalnog i neprihvatljivog stanja i odnosa. U takvim uvjetima, prije ili kasnije, moguć je i/ili vjerojatan sukob između pristaša „našeg“ ur-fašizma, kojeg građani nisu spremni prepoznati nego suprotno – tolerirati ga ili čak braniti, s pristašama „njihovog“ ur-fašizma, kojeg ti isti građani prepoznaju svugdje, pa i tamo gdje ga nema?

Je li, onda, sukob neizbježan?

Piše: Mirko Štifanić

NAJČITANIJE

- Advertisement -