6.7 C
Poreč
Ponedjeljak, 18 siječnja, 2021
iVijesti banner
Naslovnica AKTUALNO „Web cenzura“ - Hoće li i druge države slijediti primjer Poljske?

„Web cenzura“ – Hoće li i druge države slijediti primjer Poljske?

Piše Dario Čehić

Globalna web cenzura koju su proteklih godina uspostavile velike tehnološke kompanije sa
sjedištima u Sjedinjenim Američkim Državama je nesumnjivo dostigla povijesnu kulminaciju ovih dana, kada je (još uvijek) američki predsjednik Donald Trump onemogućen da s javnošću komunicira putem Twittera, Facebooka i Instagrama. Kako to često biva, taj vrhunac „web cenzure“ bi mogao naznačiti i kraj neumjerenog utjecaja tih velikih kompanija na politički i javni život – kako možemo naslutiti iz činjenice da je primjerice njemačka kancelarka Angela Merkel ocijenila „bananje“ Donalda Trumpa „problematičnim“; prema A. Merkel, pravo na slobodu govora se „smije ograničavati jedino u skladu sa zakonom i u proceduri koju je propisao zakonodavac, a ne prema odlukama poduzeća koji pružaju usluge društvenih mreža“.

Manje više je općepoznato, da globalne društvene mreže po pravilu imaju sjedište u
Sjedinjenim Američkim Državama, te je postao strahoviti problem kada je kineski TikTok
stekao takav jedan status; administracija predsjednika Trumpa se tom prigodom zauzela tako odlučno, da federalni ministar financija Steven Mnuchin posve otvoreno poručuje da Tik- Tok mora postati kompanija „sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koju
kntroliraju američki vlasnici“.

I naravno, Amerikanci su ustrojili „urednički nadzor“ objavljivanja na tim mrežama, kako
već odgovara američkoj ideji: naime da je uvijek bolje ostaviti slobodu privatnom sektoru,
nego davati kontrolu Državi. Pa nas globalno „uređuju“, primjerice u Hrvatskoj uz pomoć
„Faktografa“. Čak i kada su američki republikanci i predsjednik te zemlje Donald Trump
nezadovoljni „uredničkom politikom“ privatnih kompanija koje upravljaju mrežama, prijete
im tek, da će donijeti zakon koji će omogućiti nezadovoljnicima da te kompanije tuže na
sudu.

I onda su mreže malo prevršile mjeru, tj. „banale“ profile samog predsjednika SAD-a D.
Trumpa na Faceboku, Twitteru, Instagramu… zbog navodne podrške „pobuni“ (engl.
sedition, to je ozbiljno kazneno djelo za koje se u SAD može dobiti kaznu zatvora od 20
godina) koju su navodno provodili demonstranti koji su upali u zgradu američkog Kongresa 6. siječnja 2021., a po nekim medijima i veliki broj političara i drugih javnih osoba koje
misle kao ti demonstranti.

I sada, pustimo na stranu što Amerikanci misle o cenzuri nad svojim predsjednikom, i
zapravo nad cijelim svojim narodom koja se izrazito pojačala zadnjih nekoliko dana zadnjih
dana: pogledajmo što o tome misle ljudi od političkog značaja diljem svijeta.

Možda je interesantno vidjeti što govori šef oporbe u Rusiji, Alexei Navalni, dakle osoba koja je na svojoj koži mogla iskusiti što u politici znači „bosti se s rogatima“; nedavno
trovanje bojnim otrovom „novichok“ je tek jedna epizoda u dugom popisu stvari koje je
Navalni pretrpio. On ovih dana komentira da nešto nije opazio da Twitter uklanja javne
prijetnje smrću koje on osobno već godinama prima putem te društvene mreže, ali da s
iskustvom iz Rusije prepoznaje obrazac kada velike kompanije koriste svoju poziciju da bi
postali „najbolji prijatelj“ vlade, koji prema potrebi ušutkavaju politike suparnike dotične
vlade. Sada bi to – ali na globalnoj razini – bilo još lakše, kaže Navalni: ako je dopušteno
ušutkati Predsjednika SAD-a, kako se ne bi ušutkalo bilo koga drugoga.

Osim Angele Merkel, javili su se ovih dana i neki drugi državni čelnici, kojima smeta
kontrola privatnih kompanija iz Kalifornije nad javnim prostorom svojih zemalja. Istupili su
politički prijatelji Donalda Trumpa, predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, predsjednik Meksika
Andrés Manuel López Obrador. Javlja se i australski premijer Michael McCormack, koji
komentira da nema zakona (valjda u SAD, gdje Twitter ima sjedište; australski premijer
vjerojatno i ne zna baš sve detalje američkih zakona) koji bi Twitteru zabranjivao da
onemogući Donalda Trumpa da dijeli objave sa svojih oko 90 milijuna „followera“, ali da
svejedno „ne vjeruje u takvu vrstu cenzure“. Dosta sramežljivo, rekli bismo, ali član
australskog (saveznog) parlamenta is McCormackove vladajuće koalicije Alex Antic da će
ondje pokrenuti inicijativu da se ograniče ovlasti tzv. „Big Tech“ kompanija u cenzuriranju
javnog govora (i) u Australiji. „Big Tech kompanije poput Twittera su danas efektivni arbitri
tko ima pravo na slobodu govora. To je izuzetno opasno… Naš demokratski proces je
utemeljen na našoj sposobnosti da slobodno razmjenjujemo ideje i da budemo izloženi
izazovnim i oponirajućim gledištima. Ključno je za integritet tog procesa da Big Tech
kompanije ne cenzuriraju jednu stranu u debati“, govori Antic. U sličnom tonu govori
Manfred Weber, šef Europske pučke stranke – dakle središnje stranke u Europskom
parlamentu: „Ne možemo dopustiti Američkom Big Techu da odlučuje kako mi smijemo ili ne smijemo diskutirati online. Današnji mehanizmi uništavaju postupke traženja kompromisa i građenja konsenzusa koji su ključni u slobodnim i demokratskim društvima. Trebamo stroži zakonodavni pristup.“

Manfred Weber očito govori o regulativi koja bi trebala biti dio paketa kojega je u prosincu
2020. god. najavila Margrethe Vestager, potpredsjednica Europske komisije nadležna za
tržišnu utakmicu. Tu se planira sve kompanije koje na međumrežju imaju više od 45
milijuna EU-korisnika podvrgnuti jačem EU-nadzoru; prvenstveno radi onemogućavanja
raznih monopolističkih i sličnih poslovnih trikova. Očito se tu mogu ugraditi i mjere koje će
efikasno osiguravati slobodu govora. Možda tragom plana vlade Poljske da uspostavi službu
koja će u roku od 48 sati rješavati što smije, a što ne smije biti na internetu u pogledu stvari relevantnih za poljsku javnost, uz novčane kazne od 1,8 milijuna eura za one koji ne žele poštovati odluke poljske države. Vidjeti ćemo.

U međuvremenu, uzmimo da države, a još više takva međunarodna asocijacija kakva je
Europska unija, doista mogu (ako to hoće…) dovesti „Big Tech“ u red. Sasvim nedavno je
Europska unija, tako, dovršila veliki postupak zbog nelojalnih poteza na tržištu protiv samog Googlea: makar je za postupanje po postojećoj EU-regulativi trebalo desetak godina (eto razloga za donošenje modernijih EU-propisa, koju najavljuje M. Vestager), Googleov
vlasnik „Alphabet“ je 2020. god. kažnjen s nevjerojatnih 8,2 milijardi eura.

Foto: City Roma News

NAJČITANIJE