16.4 C
Poreč
Nedjelja, 7 lipnja, 2020
iVijesti banner
Naslovnica KOLUMNE Život potrošiti „uludo“?

Život potrošiti „uludo“?

Piše: prof.dr.sc. Mirko Štifanić

Sudbina građana, ali i demokracije općenito,ne bi trebala ovisiti samo od (do)sadašnjeg načina obnašanja vlasti političara, nego i od aktivizma građana sukladno članku 1. Ustava koji govori o narodnoj suverenosti i da građani odlučuju putem svojih izabranih predstavnika te neposredno.

U vezi toga važno je hoće li tzv. nova odnosno post corona realnost utjecati na političare da se mijenjaju, ili će nastaviti svoje dosadašnje „bolesno ponašanje“koje se sastoji u stalnom ispiranju mozga građana s nametanjem percepcije da su oni njihov „mozak, oči, uši i usta“.

Drugo pitanje je, hoće li aktualna korona kriza utjecati na građane da počnu koristiti SVOJ MOZAK, oči, uši i usta, te razmišljati o sebi, svojem karakteru i poziciji u društvu te o pravu na neposredno odlučivanje?Drugim riječima upravo to je preduvjet opstanka demokracije i napretka društva!

U takvoj situaciji korisno je spomenuti ono što je psihijatar, prof. dr. Robert Torre odgovori ona pitanje, kome je namijenjena vaša knjiga“Ima li života prije smrti?”:

Onima koji žele promišljati život dalje i dublje od onog svakodnevnog. Odnosno, ljudima koji smatraju da nepropitan i neosviješten život nije vrijedan življenja. Dakako da ih takvo preispitivanje u dobrom smislu usamljuje, individualizira i naposljetku porađa kao osobe. Moja knjiga jest svojevrsni ‘self help’ priručnik za razborito vođenje života, pisan na starinski, tvrd način, bez puno cifranja i salonskog poetiziranja života. Knjigu doslovce treba izdržati, jer pitanja koja postavljam su teška, suštinska po ljudski život, pa ni odgovori ne mogu biti jednostavni i laki…

Te riječi profesora Torrea mogu potaknuti na razmišljanje o sebi i svojem ponašanju i stanju u društvu. On ljude, neizravno, uvjerava da nije poticajno samog sebe smatrati osobom koja sve zna i uvijek je,te u svemu u pravu, niti povjerovati drugima kada im tako nešto kažu.

Također, da nije korisno ni samog sebe uvjeravati, ili misliti, da su u pravu oni koji nam kažu da ništa ne znamo, ne shvaćamo i da uvijek i u svemu griješimo.

Naime, i jedno i drugo može imati negativne posljedice za pojedinca, njegovu obitelj te sredinu življenja. U biti, u oba slučaju osoba može o sebi krivo misliti zbog (ne)iskrenih uvjeravanja ljudi s kojima živi, surađuje odnosno komunicira. Najvažnije je ako se o sebi, svojem shvaćanju stvarnosti i svojem ponašanju uspijeva misliti objektivno.

Jer nema valjanog razloga za vjerovati ni onima koji nas nerealno hvale, kao niti onima koji nas bez razloga kude. Posebno zbog toga što je život samo jedan i ne bi ga trebalo potrošiti „uludo“. Drugim riječima, poželjno je što objektivnije vidjeti dobre i loše strane svojeg karaktera odnosno shvaćanja stvarnosti i ponašanja te što kvalitetnije živjeti svoj život.

To nije jednostavno, ali moguće jest.

U svakom slučaju tome može doprinijeti kvalitetno institucionalno, ali i izvan institucionalno obrazovanje. Samo ako osoba koristi dobre strane jednog i drugog modela obrazovanja onda ne bi trebala imati većih problema u viđenju sebe, svojeg karaktera,kao niti problem u svakodnevnom ponašanju.

U vezi s time važno je znati ove dvije činjenice. Prva se sastoji u tome da se od renesanse do danas političari, kojima je samo stalo do vlasti i moći, ponašaju na isti način, a opisao ih je Niccolo’ Machiavelli u djelu „Vladar„ (tal. Il Principe). Druga važna činjenica je da se razumnim korištenjem stečenih znanja i njihovom primjenom u svakodnevnom životu čovjek može (iz)graditi kao kompletna osoba te biti koristan i sebi i sredini u kojoj radi i živi.

U pokušaju da utječe nagrađane da život ne potroše uludo, Korado Korlević postavio je sljedeća tri važna pitanja o kojima vrijedi razmisliti:Gdje ste Vi u toj priči? Gdje su vaši, vaša djeca i unuci? Jeste li na strani onih koji će opstati ili koji će izumrijeti?

Građani koji uspješno ne odgovore na ova tri pitanja doprinijeti će umiranju demokracije i napretku društva, a život potrošiti – uludo.

 

NAJČITANIJE